Akvakultura u svijetu

(natuknice iz predavanja o upravljanju morem na poslijediplomskom studiju)

Ivan Katavić¹ (s engleskog preveo Tarzan Legović)

¹Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb

Dvije definicije akvakulture

Akvakultura je uzgajanje riba, rakova, školjkaša i morskih algi (FAO).
Akvakultura predstavlja biomanipulaciju životnog ciklusa uzgajanih organizama i uvjeta okoliša. Ona uključuje kontrolu reprodukcije i rasta, te eliminaciju uzroka prirodnog mortaliteta.

Upravljanje, praćenje stanja okoliša i kontrola u akvakulturi (dobra praksa)

Jedna vrsta na pojedinom mjestu.
Jedna godišnja grupa na pojedinom mjestu.
“Sve unutra / sve van” princip.
Rotacija.
Profilaktički tretman uporabom vakcina.
Studija utjecaja na okoliš (prilikom osnivanja uzgajališta).
Praćenje stanja okoliša (tijekom proizvodnje).
Izdavanje koncesija za kontroliranu proizvodnju.
Kontrolirana proizvodnja s dozvolama o količini hrane.

Primjer - Norveški losos

Jedna od najefikasnijih akvakultura.
Velike farme s velikim brojem koncesija za mali trošak po jedinici proizvodnje.
Mjesta s licencama za veliku proizvodnju.
Veliki kavezi za mali trošak po jedinici proizvodnje.
Potpuno vertikalno integrirane akvakulture.

Veza ribarstva i akvakulture

Međuovisnost: intenzivnije ribarstvo uzrokovano razvojem akvakulture.
Zavisnost uzrokovana ribljim brašnom.
Smanjen pritisak zbog alternativne produkcije i doprinosa bioraznolikošću.
Akvakultura koja se osniva na ribarstvu (npr. tuna, jegulja).

Karakteristike akvakulture tuna: upravljanje s predostrožnošću

Ekosustav dubokih voda i biologija tuna nisu dobro poznate.
Ribarstvo se vrši na otvorenom moru bez mjera uprave.
Dugoživući organizmi (ponekad preko 100 g.) koji kasno postižu spolnu zrelost (tek nakon 15 do 20 g.), s izraženim trofičkim i spolnim migracijama.
UNCLOS regulira samo režim migracije i zaštitu jako migratornih morskih sisavaca.

Društveno-ekonomski aspekt

Akvakultura upošljava 3% od 1.3 milijarde ljudi zaposlenih u poljoprivredi.
Broj ribara i uposlenih na akvakulturama raste od 1990. sa 2.6% na godinu.
Ribarstvo zapošljava 75%, a akvakulture 25% zaposlenika u proizvodnji ribe.
U visoko razvijenim zemljama broj zaposlenih u ribarstvu pada: u EU broj zaposlenih pada za 2% godišnje, u Norveškoj je 8% manje zaposlenih nego u 2000 i 20% manje u usporedbi sa 1995.
U 60% slučajeva su ribarstvo i akvakultura dopunske djelatnosti.

Globalne statistike i trendovi

U proizvodnji riba tijekom 1970. godine akvakultura sudjeluje s 3.9%, a u 2004. godini s 39% .
Rast akvakulture od 7.9% godišnje od 1979. (tijekom istog razdoblja ulov ribe rastao je 1.2% godišnje, a proizvodnja kopnenih organizama 2.9 % godišnje).
Po čovjeku se iz akvakulture proizvodi 6.4 kg godišnje (0.7 kg u 1970. godini).
Slatkovodna akvakultura dominira na dva kontinenta: 65% u Aziji i 24% u Africi.
Ciprinidne vrste su na prvom mjestu s 42% (16.7 milijuna tona), slijedi Crasostrea gigas (4.2 mil.t.) i salmonidne vrste (1.8 mil.t.).
Tuna (Australia, Sredozemlje i Meksiko) i bakalar (akvakulture u Norveškoj i Islandu) imaju najveći potencijal u akvakulturi.
Procjena FAO: potrebe za ribom u 2030. će biti 160 miliona tona, što će iznositi 20 kg godišnje po čovjeku.
Povećane potrebe za ribom uzrokovane poboljšanjem ishrane i zdravlja.
Sadašnje stanje: 10 % ugrožene vrste, 3-4 % vrsta su uključene u program povratka, 15 % vrsta je prelovljeno, 50 % vrsta je postiglo vrh eksploatacije, dok je za 25 % vrsta (uglavnom male pelagičke ribe) moguće je povećati ulov.

Slika 1: Trendovi svjetske akvakulturne proizvodnje prema glavnim grupama uzgajanih vrsta.

Slika 2: Svjetska akvakulturna proizvodnja iz slatkih voda i mora prema glavnim grupama uzgajanih vrsta.

Slika 3: Svjetska akvakulturna proizvodnja iz slatkih voda i mora prema tipu okoliša. Tamnoplavo – slatkovodna akvakultura, plavo – marikultura, svjetloplavo – marikultura brakičnih voda.

Slika 4: Cijena hrane porijeklom od ribe (tanka linija) tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja u Njemačkoj i Nizozemskoj, u usporedbi s cijenom hrane porijekom od soje (debela linija).

Ulov ribarstvom je u stagnaciji, a proizvodnja iz akvakultura raste

Ribarstvo doprinosi 103 miliona tona za ljudsku ishranu, što je 76 % ukupne potrošnje.
Svjetska potrošnja iznosi 16.3 kg po čovjeku godišnje.
Koristi se 155 bioloških vrsta (statistički podatak).
Ulov na oceanima iznosi 11% ukupnog ulova.
Izvozna vrijednost ribarstva je 60 milijardi $ godišnje.
Deset zemalja pokrivaju 60 % svjetske proizvodnje.
Kina je najveći proizvođač sa 44.3 miliona tona godišnje ( 16.6 miliona tona ulova i 27.2 miliona tona iz akvakultura).
Proizvodnja u Kini je 28 kg po čovjeku godišnje.
Od 11.6 miliona tona vodenih biljaka, Kina proizvodi 9 miliona (Kelp – Laminaria i Nori – Porphyra sp.).
Ulov je u stagnaciji s iznimkom Indijskog oceana.
NW i SE Pacifik su najproduktivnija područja.
Ulov u Sredozemlju je u stagnaciji.
Usputni ulov neciljnih vrsta je reduciran zbog napretka u ribolovnim oruđima.
Ulov Peruanskog inćuna se oporavlja: 7.2 milijuns tona u 2000., 9.7 mil. t. u 2001., 11.3 mil. t. u 2002. godini.
Ukupan ulov tuna je oko 6 mil.t., ali predstavlja 11% vrijednosti.

Globalne projekcije akvakulture do 2015. godine

Povećana potražnja za ribom će biti rezultat povećanog broja ljudi (46%), a ostalo (54%) će biti posljedica ekonomskog rasta.
Značajno povećanje udjela akvakulture u ukupnoj potrošnji, kao nastavak postojećeg trenda.
Zemlje u razvoju će značajno povećavati akvakulturnu proizvodnju i izvoz, u odnosu na razvijene zemlje, čime će se nastaviti postojeći trend.
Povećanje proizvodnje ribljeg brašna i ulja 0.5% na godinu.
Smanjenje ulova bentičkih vrsta s 16.2% na 12.7%.
Proizvodnja vrsta u slatkovodnim i boćatim vodama povećat će se s 23.7% na 29.3%.
Proizvodnja rakova, školjkaša i glavonožaca povećat će se s 20.5% na 25.6%.
Deficit riba i ribljih proizvoda iznosit će 11 milijuna tona.
Cijene će rasti oko 3.2% na godinu, veliki porast cijena za visoko vrijedne ribe do 15%.

Slika 5: Trend svjetskog ulova i proizvodnje u akvakulturi (crveno – akvakultura; narandžasto – ulov).

Slika 6: Trend porasta proizvodnje u akvakulturi (žuto – zemlje u razvoju; crveno – razvijene zemlje).