Preneseno iz Ekološkog glasnika (ISSN 1330-1055): 1999, 7 (3), 6-12.

Ljepota bentoskih organizama - cvijeće koje nije cvijeće

Tatjana Bakran-Petricioli, Donat Petricioli
(podmorske fotografije snimio Donat Petricioli)

Prave cvjetove u moru imaju samo morske cvjetnice. Svega pedesetak vrsta jednosupnica, prilagođenih na život u moru, naseljava tropska i umjerena mora. Morske cvjetnice, koje u svakodnevnom govoru često zovemo morskim travama, tvore livade na morskom dnu do dubina gdje još uvijek ima dovoljno svjetlosti za fotosintezu u njihovim listovima. Tako ih u južnom dijelu Jadrana nalazimo do dubine od četrdesetak metara, a u prozirnom Antilskom moru čak i do dubine od 90 metara. U Jadranu žive četiri vrste morskih cvjetnica (rodovi Posidonia, Cymodocea i Zoostera). Njihovi su cvjetovi vrlo jednostavni i neugledni tako da ćemo ih, u doba kad biljka cvate, jedva uočiti između listova u čupercima biljke.

Za razliku od tih neuglednih pravih cvjetova, u moru ima mnogo prekrasnih, živo obojanih i šarenih cvjetolikih oblika koji svi pripadaju životinjama. Zbog posebnih ekoloških uvjeta neki su se životinjski organi, ponekad i cijeli organizmi, razvili u obliku koji izgledom i bojom podsjeća na raskošno razvijene cvjetove kopnenih cvjetnica.

Među životinjskim skupinama u moru žarnjaci nas možda najviše podsjećaju na cvijeće. Njihove lovke koje okružuju usta izgledaju kao latice, a zadružni oblici nekih vrsta slični su malim cvjetnim grmovima. “Cvjetovi” mogu biti sasvim mali, veličine koja se mjeri u milimetrima (na primjer zooidi malih obrubnjaka), a mogu biti veliki nekoliko desetaka centimetara u promjeru (kao na primjer velike vlasulje u hladnim morima). Cvjetoliki oblici u žarnjaka mogu se i po bojama natjecati s pravim cvjetovima - ima ih prozirnih, bijelih, žutih, narančastih, rozih, crvenih, šarenih. Raznolikost oblika i boja možda se najbolje može uočiti na koraljnim grebenima.

Neki morski kolutićavci, kao na primjer cjevaši, također imaju cvjetolike dijelove tijela. To su mnogočetinaši iz reda Sedentaria koji izgrađuju vapnenačku ili mekanu cijev (od hitina i bjelančevina) iz koje viri vijenac škrga. Kod nekih vrsta i poklopac (operkulum) doprinosi "cvjetnom" izgledu. Cjevaši se također odlikuju raznolikošću boja - tako možemo susresti bijele, roze, crvene, plave, šarene, pa čak i crne "cvjetove" cjevaša. Mali cjevaši iz porodice Serpulidae mogu biti svega nekoliko milimetara veliki, dok neki primjerci vrsta iz porodice Sabellidae mogu u promjeru doseći i dvadesetak centimetara.

Unutar skupine mekušaca također možemo pronaći morsko "cvijeće". To su morski puževi "golaći" – vrlo daleki srodnici, često neuglednih, kopnenih puževa golaća. Većina tih puževa vrlo je živih boja i neobičnih oblika pa ih ponekad nazivaju "morskim orhidejama". Njihove su boje obično "upozoravajuće" i potencijalnim predatorima znače loš okus ili "naoružanost" žarnicama koje su puževi pojeli (ali ne i aktivirali) s njihovog plijena. U Jadranu živi veći broj vrsta ovih puževa, a njihova ljepota zahtjeva poseban članak. Osim toga, za razliku od skoro svih ostalih cvjetolikih bentoskih organizama prikazanih ovdje, ipak se morski puževi golaći relativno brzo kreću...

Mahovnjake, iako su vrlo česti organizmi čak i u plitkom moru, malo ljudi poznaje (možda bolje reći prepoznaje). To su zadružni organizmi čije su kolonije sastavljene od vrlo raznoliko građenih (i specijaliziranih) zooida. Za razliku od zadružnih žarnjaka, čije polipe (čak i one sitnije) možemo promatrati i bez povećala, za promatranje aktivnosti zooida mahovnjaka, koji izgledaju kao minijaturni "cvjetići", treba nam dobro povećalo. Zooidi pokretanjem posebnih organa - lofofora - stvaraju struju vode te tako dobavljaju hranu. Oblik i boja razgranjenih zadruga nekih vrsta mahovnjaka mogu biti naizgled slični cvjetovima ili cvjetnim grmovima.

Neki predstavnici skupine bodljikaša također nose “cvjetove”, dok su neki drugi predstavnici te skupine sličniji trnju (većina nas je imala susret(e) s neugodnim bodljama ježinaca...). Stapčari - bodljikaši od kojih u Jadranu živi samo jedna vrsta - vrlo su slični cvjetovima. Cijeli organizam je u obliku "cvijeta" s mnogo "latica" (krakova, čiji broj je obično višekratnik broja pet) koji su kod nekih vrsta na stapci (većina takvih je izumrla), a kod drugih bez stapke. Manje je poznato da i druge podskupine bodljikaša imaju cvjetolike organe: neke su zvjezdače (npr. rod Astropecten) po cijeloj dorzalnoj strani prekrivene malim cvjetolikim izdancima - paksilama. Poneke zmijače (npr. rod Astrophyton) izgledaju kao gusti cvjetni grm. Ipak, najviše će nas iznenaditi da toliko neugledni organizmi kao što su trpovi mogu tvoriti morske "cvjetnjake". U plitkom moru, u doba hranjenja, trpovi Cucumaria planci ispruže lovke i tada nalikuju cvjetnim grmovima.

Cvjetolike organe imaju i predstavnici relativno nedavno (tek u dvadesetom stoljeću) otkrivene skupine morskih organizama - bradnjaka (Pogonophora). Danas je poznato više od 80 vrsta, a svi žive u moru dublje od 100 m. Sesilni su i žive u cijevima građenim od bjelančevina i hitina, neki puta dugim i do dva metra. Iz takvih cijevi proviruju njihove “brade” (Pogonophora znači onaj koji nosi bradu) sastavljene od često brojnih tentakula. Taj prednji dio s tentakulima kod nekih je vrsta desetak centimetara dug i crven od hemoglobina. Tako jedinke izgledaju kao divovski cvjetni pupoljci.

Uz ove opisane organizme u moru ima i drugih koji barem djelomično nalikuju "cvijeću". Spomenimo samo na primjer zadružne mješčićnice i dubinske spužve. Morsko “cvijeće” raste od Antarktike do tropskih mora, od površine pa do najvećih dubina Marjanske brazde.

Posebno lijepe i velike "cvjetnjake" predstavljaju koraljni grebeni tropskih mora. Njih tvore nakupine kamenih koralja (Madreporaria) u zajednici s mnogim drugim skupinama cvjetolikih morskih organizama. Prekrasne morske "cvjetnjake" naći ćemo i u ledeno hladnim morima polarnih predjela. Na čvrstom i na sedimentnom dnu gdje nema leda pronaći ćemo prave "cvjetne livade" moruzgvi, mnogočetinaša i zvjezdača. Neobični su, ali ne i manje lijepi, “cvjetovi” u velikim morskim dubinama. Ondje, u potpunom mraku, u hladnoj vodi (oko 0 °C) te pri ogromnom tlaku (i do 1000 bara) žive nježni, krhki cvjetoliki organizmi: neke dubinske spužve, žarnjaci, stapčari. U takvim slabo naseljenim područjima ponegdje ćemo naići na neobične “oaze” života. Ovdje je glavni razlog bujnog razvoja organizama vruća morska voda (čak do 300 °C), bogata sumpornim i drugim mineralnim spojevima. Oko takvog hidrotermalnog vrela razvijaju se osebujna, bogata naselja raznih organizama u kojima često prevladavaju bradnjaci, već spomenuti “cvjetni pupovi”.

U Jadranu, koji zauzima samo 0,04 % površine mora na Zemlji, također susrećemo razne cvjetolike morske životinje. Uz naše obale, dostupno oku svakog kupača ili ronioca, mogu se u bentosu vidjeti desetine vrsta životinja koje svojim oblicima i bojama podsjećaju na cvijeće. Ako obratimo malo pažnje moći ćemo uživati u njihovoj ljepoti. Zato smo u ovom članku i odlučili slikom prikazati neke takve organizme naše obale Jadrana - one češće i dobro poznate. Moramo istaknuti da je teško popisati i opisati čak i mali dio naših vrsta jer ih ima vrlo mnogo. Zato se naš izbor možda nekom boljem poznavaocu jadranskog podmorja može učiniti siromašan.

Već u zoni plime i oseke na kamenitoj podlozi u Jadranu pronaći ćemo "cvjetove" crvene moruzgve (Actinia equina). Samo koji metar dublje naići ćemo na kamenju na nekoliko drugih vrsta cvjetolikih žarnjaka: običnu vlasulju (Anemonia viridis), kamene koralje rodova Caryophyllia i Balanophyllia, a u pukotinama kamenja brojne primjerke moruzgvi roda Cereus. Također, brojni puževi "golaći" traže hranu u ovom području. Na kamenju možemo susresti i brojne cjevaše rodova Serpula, Protula i Bispira. Na nekim mjestima s jačom morskom strujom česte su i zadružne mješčićnice izrazitih boja. Na ovakvim mjestima možemo pronaći i kolonije kamenih koralja vrste Cladocora caespitosa koje ponegdje mogu biti i vrlo velike, kao na primjer u Velikom jezeru na otoku Mljetu.

Na sedimentnom dnu infralitorala mnogo su rjeđi ovakvi organizmi ali ipak pronaći ćemo žarnjake Cerianthus membranaceus koji se mogu brzo uvući u svoju zaštitnu cijev. Brojne su različite moruzgve kao npr. Condylactis aurantiaca. Na mjestima s izraženim strujanjem nalazimo "cvjetnjake" trpova Cucumaria planci, nakupine stapčara Antedon mediterranea, a ponekad i mekani koralj Alcyonium palmatum. Ovdje često možemo susresti i cjevaša vrste Sabella spalanzanii.

"Cvjetnjaci" još dublje, u cirkalitoralu, postoje i na čvrstom, a također i na sedimentnom dnu. Tako na ravnom sedimentnom dnu, ako to područje nisu "preorale" koče, ponegdje možemo naći velike “livade” obrubnjaka vrste Lytocarpia myriophyllum. Uz njega još možemo susresti mnoge druge obrubnjake, zadružne mješčićnice, zvjezdače.

Ipak, najljepše “cvjetove” nalazimo u cirkalitoralnoj zajednici čvrste podloge - koraligenu. Iako je ova zajednica ime dobila po sasvim drugoj skupini, crvenim algama porodice Corallinaceae, u njoj susrećemo brojne koralje. Tako roneći možemo uživati u bojama gorgonija (npr. rodovi Eunicella i Paramuricea), a česti su i drugi koralji kao na primjer kolonijalna vrsta Parazoanthus axinellae te solitarna Leptopsammia pruvoti. Na većim dubinama pronaći ćemo i pravi crveni koralj Corallium rubrum. Uz ove organizme "cvjetni ugođaj" upotpunjuju i brojni "grmovi" mahovnjaka te spužve.

Slika 1. Koralj Parazoanthus axinellae, snimljen na sjeverozapadnoj strani otoka Mljeta, dubina 40 m. Ovo morsko "cvijeće" ima vrlo čudne "prohtjeve": raste na spužvama roda Axinella. Na ovoj snimci vidi se manji broj polipa, no ponegdje se mogu pronaći i “buketi” s nekoliko stotina “cvjetova”.	Slika 2. Solitarni koralj vrste Leptopsammia pruvoti snimljen na podmorskim strmcima Dugog Otoka, dubina 45 m. Žuti "cvijetovi" promjera i do 1 cm često  prekrivaju svodove podmorskih špilja od svega nekoliko pa do pedesetak metara dubine.
Slika 3. Gorgonija Eunicella singularis, snimljena u Novskom ždrilu na dubini od 30 m. Polipi i “grančice” mliječno bijelih kolonija ovih koralja čak i kad rastu na mjestima s intenzivnijom sedimentacijom uvijek su čisti.	Slika 4. Gorgonija Eunicella cavolinii (narančasta) i mekani koralj Parerythropodium coralloides (crven) snimljeni na Dugom otoku, na dubini od 30 m. Narančasta gorgonija možda je jedan od najljepših "cvjetnih grmova" cirkalitorala čvrste podloge. Starije kolonije ovih organizama često obrastaju također vrlo lijepi crveni mekani koralji.
Slika 5. Mekani koralj gospina ručica, Alcyonium palmatum, snimljen u Novskom ždrilu na dubini od 26 m. Ovakvi crveni ili bijeli "cvjetni grmovi", koji podsjećaju na ruke, obično žive u kanalima s izraženim strujanjem.	Slika 6. Kameni koralj Cladocora caespitosa, Pašmanski kanal, dubina 10 m. Ovi koralji žive u simbiozi s jednostaničnim algama pa ih možemo naći samo u dobro osvijetljenim, plićim područjima. Ovakve "jastučaste" kolonije odlično su sklonište za brojne druge morske životinje.
Slika 7. Žarnjak Cerianthus membranaceus, Novsko ždrilo na dubini od 35 m. Ovakvi "cvjetovi" u promjeru dosežu i preko 20 cm, a žive na sedimentnom dnu s jačim pridnenim strujanjima. Vijenac lovki može biti raznih boja pa tako nalazimo crne, ljubičaste, žućkaste i bijele primjerke.	Slika 8. Moruzgva Condylactis aurantiaca, Zadarski kanal, dubina 8 m. Na sedimentnom dnu često žive ove moruzgve roza obojenih rubova usta te vrhova lovki. Kao zanimljivost možemo napomenuti da ovakve moruzgve imaju svog “vrtlara”: male, prozirne račiće - kozice - koji žive među lovkama.
Slika 9. Puž stražnješkržnjak Flabellina affinis, snimljen na otoku Ugljanu, dubina 15 m. Ovaj se mali puž hrani sedentarnim žarnjacima. Organizam na čijim ga “grančicama” vidimo na slici nije biljka već žarnjak iz skupine obrubnjaka.	Slika 10. Puževi vrste Akera bullata, snimljeni kraj poluotoka Rtina (Ravni Kotari) na dubini od 15 m. Ponekad se stotine ovih neobičnih puževa sakupljaju na malim područjima radi zajedničkog mriješćenja. Morsko dno tada izgleda kao pravi "cvjetnjak".
Slika 11. Ponekad čak i jaja morskih organizama mogu biti slična "cvjetovima". Tako jaja puževa golaća, kao ova snimljena u Novskom ždrilu na dubini od 30 m, možemo pronaći položena u obliku vrpci, ponekad u obliku pravilne spirale.	Slika 12. Razgranjeni mahovnjak vrste Smittina cervicornis snimljen na otoku Mljetu (dubina 55 m). Kolonije ove vrste izgledaju kao mali "cvjetni grmovi", a "cvjetići" su vrlo sitni, brojni zooidi. Ovaj snimak prikazuje koloniju mahovnjaka obraslu spužvom iz roda Halisarca (tanka prozirna prevlaka na mahovnjaku). Ove dvije životinje žive u simbiozi.
Slika 13. Cjevaš perjaničar, Sabella spallanzani (skupina mnogočetinaša), snimljen u Zadarskom kanalu na dubini od 12 metara. Ovi cjevaši česti su stanovnici u produktivnijem moru. Njihov "cvijet", koji može biti raznolikih boja, zapravo je spiralno savijen organ za lov hrane i disanje.	Slika 14. Perjaničar na čiju su se cijev “uspele” brojne sredozemne dlakavice, Antedon mediterranea (stapčari iz skupine bodljikaša), u potrazi za što boljim položajem za sakupljanje hrane. Ovaj lijepi "cvjetni buket" snimljen je u Novigradskom moru na dubini od 17 metara.
Slika 15. Sredozemna dlakavica, Antedon mediterranea, sjeverozapadna strana otoka Iža, dubina 24 m. "Cvjetovi" ovih organizama s deset "latica" su složeni krakovi kojima životinja lovi hranu. Mogu biti vrlo različitih boja, a nalazimo i jednobojne i šarene primjerke kao ovaj na snimci.	Slika 16. “Cvjetnjak” trpova vrste Cucumaria planci u Zadarskom kanalu, snimljen na kanalizacijskoj cijevi na dubini od 18 metara. Inače neugledni, ovi se trpovi prilikom hranjenja, usprave i ispruže lovke te tako nalikuju cvjetnim grmovima.
Slika 17. Zadružna mješčićnica snimljena u Ljubačkim vratima (otok Pag) na 4 metra dubine. Zadružne mješčićnice često rastu u obliku prevlaka na stijenama i podsjećaju na rascvjetale gredice.