Pokretanje procesa integralnog upravljanja obalnim područjem Zadarske županije

Initiation of the Integrated Coastal Area Management process in Zadar's county

Ognjen Škunca¹

¹ Granulum salis d.o.o., 3. Bijenički ogranak 13, Zagreb, Hrvatska

Sažetak: Rad je kratki prikaz / sažetak završnog izviješća projekta koji je, tijekom 2003. godine, pokrenula i financirala Zadarska županija, kao odgovor na probleme i izazove koji su prepoznati kao prepreka kako kratkoročnom tako i dugoročnom uspješnom razvoju nesumnjivo najznačajnijeg županijskog razvojnog resursa – njenog obalnog područja. Projekt je izvela tvrtka Oikon d.o.o. - Institut za primijenjenu ekologiju iz Zagreba, u suradnji s lokalnim stručnjacima u područjima turizma, ribarstva, marikulture i pomorstva. Projekt je slijedio principe i smjernice Integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP) – paradigme / metodologije / prakse, koja se u posljednja četiri desetljeća postupno nametnula kao standard u nastojanjima oko postizanja održivog razvoja u obalnim područjima - te predstavlja prvi korak u uspostavi IUOP prakse u obalnom području Zadarske županije. Sadržaj projekta određen je u skladu s preporukama najbolje IUOP prakse, na način da se nastojalo: 1) načelnu IUOP proceduru maksimalno prilagoditi posebnostima postojećeg problemskog okruženja; te 2) ranim uključivanjem aktivnosti sa konkretnim, operativno upotrebljivim rezultatima što ranije i plastičnije demonstrirati korisnost i vjerodostojnost cijelog IUOP procesa. Konkretnije, osnovni rezultati projekta uključuju: 1) inicijalni Županijski obalni profil, tj. opis i analize svih značajnih (okolišnih, socio-kulturnih, gospodarskih, institucionalnih) aspekata trenutne situacije u županijskom obalnom području, sintetiziran na osnovi postojećih stručnih podloga; 2)  prijedlog srednjoročnog (5-godišnje razdoblje) IUOP programa, kojim se postavlja okvir i pokreće trajni IUOP proces u Zadarskoj županiji; 3) prostorni sektorski plan (zonacija obalnog područja županije) za sektor marikulture, uklopljen u širi IUOP planski kontekst, na način da su se sustavno uvažavali interesi i razvojni ciljevi i svih drugih sektora, uključivo i sektor zaštite prirode i okoliša. Rezultati i preporuke projekta usvojeni su od županijske skupštine kao okvir za sve sljedeće aktivnosti planiranja i upravljanja obalnim područjem Zadarske županije, uključujući i izmjene i dopune županijskog prostornog plana.

Ključne riječi: Zadarska županija, obalno područje, Integralno upravljanje obalnim područjem, marikultura, zonacija, planiranje za održivi razvoj, Strateška procjena utjecaja na okoliš.

Abstract: The paper is a short review / executive summary of the final report of the project initiated and funded in 2003. by Zadar's county authorities, as response on problems and challenges threatening both short and long-term successful development of undoubtedly the most precious developmental resource of Zadar county – its Coastal Area. The project was carried out by Oikon Ltd. - Institute for Applied ecology from Zagreb in association with local experts in area of tourism, fishery, mariculture and marine traffic. The project followed principles and guidelines of Integrated Coastal Area Management (ICAM) – paradigm / methodology / practice, which during last forty years has gradually become worldwide accepted standard in addressing challenges of sustainable development in coastal areas – and presents the first step in establishment of the ICAM practice in Zadar's county coastal area. The project content was specified in accordance with recommendations of the best ICAM practice in sense that: 1) general IUOP procedure has been maximally adapted to specifics of the actual problem context; 2) credibility and usefulness of the very process has been demonstrated by early inclusion of activities with visible, operationally useful results. Namely, the main results of the project included: 1) initial County coastal profile, i.e. description and analysis of all relevant (environmental, socio-cultural, economical and institutional) aspects of present situation in the county coastal area; 2) draft mid-term (5 years period) ICAM programme, which both sets the frame and initiates permanent ICAM process in the Zadar county; 3) spatial sectoral plan (zonation of the area) for the aquaculture, embedded in the wider ICAM planning context in the sense that it systematically recognizes interests and development objectives of other sectors, including the nature and environmental protection sector. The results and recommendation of the project were adopted by the county assembly as the frame for all following coastal area planning and management activities in Zadar county, including upgrades of the county physical plan.

Keywords: Zadar county, coastal area, Integral coastal zone / area management, aquaculture, zonation, planning for sustainable development, Strategic environmental assesment.

Obalno područje Zadarske županije, koje uključuje obalni pojas kopna, otoke, te zbog njihova broja i rasporeda, gotovo cijeli akvatorij županije, zasigurno je njezin najznačajniji razvojni resurs. Prihodi i njihov vremenski trend, u okolnostima ponovno oživljenog i dalje brzo rastućeg turizma, intenzivnog razvoja marikulture, te ostalih djelatnosti vezanih uz more i obalu, vrlo su stvarna potvrda ove tvrdnje. Uz to, netom dovršena cestovna infrastruktura prema kontinentu, povećanjem dostupnosti tog prostora, daje već vrlo osjetan dodatni poticaj ekonomskom rastu cijele Zadarske županije, a naročito njezinom obalnom području.

I dok je postojanje takvog resursa neupitan razlog za zadovoljstvo i optimizam u vezi s budućnošću regije, važno je ne zanemariti iskustva koja svjedoče o činjenici da samo postojanje resursa s velikim razvojnim potencijalom nije dostatan uvjet za skladan, brz i održiv razvoj nekog područja.

Iskustva, naime, pokazuju da brzi rast uzrokovan atraktivnošću resursa, ukoliko nije svjesno planiran i upravljan, vrlo brzo rezultira neželjenim posljedicama koje se mogu svrstati u jednu od sljedeće dvije kategorije: 1) ukupni utjecaj na okoliš, uvjetovan sve većim brojem antropogenih aktivnosti u regiji, doseže i prelazi razinu njenoga nosivog i prihvatnog kapaciteta, što dovodi do značajne degradacije, prvo resursa na kojima se aktivnosti baziraju, a potom i aktivnosti samih; 2) atraktivnost resursa uzrokuje konflikte u vezi s načinom njihova korištenja koji, ukoliko se kvalitetno ne razriješe, opet vode degradaciji i resursa, i aktivnosti u konfliktu. Drugim riječima, nekontrolirani rast s vremenom se zaustavlja najgorim mogućim ishodom – degradacijom, pa i kolapsom sustava, sa svim pridruženim, isprva ekološkim i društvenim, a potom i ekonomskim posljedicama.

Obalno područje Zadarske županije, s obzirom na netom opisane razvojne opasnosti i izazove, nije izuzetak. Naime, iako usporedba s obalnim područjima u nekim razvijenijim zemljama Mediterana (npr. Italija i Grčka) pokazuje da prostora (tj. nosivog kapaciteta postojećih resursa) za željeni, predviđani i očekivani daljnji razvoj još uvijek ima, u stvarnosti su već primjetni i upozoravajući simptomi (npr. preopterećivanje i nagrđivanje obalne linije neplanskom gradnjom, onečišćivanje mora nepročišćenim otpadnim vodama, prekomjerna eksploatacija obnovljivih resursa, konflikti između sektora marikulture i turizma), koji jasno ukazuju na potrebu za hitnim unapređenjem procesa planiranja i upravljanja, do razine koja će omogućiti da se postojeći rast, prirodno uzrokovan atraktivnošću županijskih resursa, postupno uobliči u održivi razvoj.

Odgovorne institucije županijske samouprave prepoznale su postojeće probleme, i kao odgovor na njih, krajem 2002. godine pokrenule su projekt izrade Studije korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije (u nastavku: Studije), kojeg je tijekom 2003. godine izvela tvrtka Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju iz Zagreba, u suradnji s lokalnim stručnjacima u područjima turizma, ribarstva, marikulture i pomorstva.

Studija je trebala ispuniti dvije osnovne okvirne zadaće. Prvo, Studija, čija je izrada bila predviđena i recentnim (2001.) Županijskim prostornim planom, trebala je na osnovi sustavne i sveobuhvatne analize dati smjernice i uspostaviti okvir za dugoročno održivo upravljanje županijskim obalnim područjem.

Drugo, Studija je trebala dati operativno upotrebljive preporuke koje bi omogućile ukidanje odluke o proglašenju privremenog moratorija na davanje koncesija za korištenje pomorskog dobra županije, koja je donesena kao interventna mjera, s ciljem izbjegavanja daljnje eskalacije konflikata između tada relativno brzo rastućeg sektora marikulture i drugih sektora (prvenstveno raznih oblika turizma) u prostoru.

Sadržaj Studije bio je izravno određen ovim dvjema zadaćama. Konkretno, prvi cilj Studije bio je pokrenuti u Zadarskoj županiji proces Integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP)¹ – planersko-upravljačke paradigme i prakse koja se u posljednjih 40-tak godina širom svijeta nametnula kao standardni odgovor na problematiku održivog razvoja u obalnim područjima i kao nadopuna postojećem parcijalnom/sektorskom planiranju i upravljanju – kao najprikladnijeg trajnog odgovora na prepoznate postojeće i dolazeće probleme i izazove vezane uz zaštitu i gospodarenje županijskim obalnim područjem i njegovim resursima. Operativno, kako je IUOP trajni, stalno adaptirajući proces, prvi cilj Studije bio je: 1) svojim rezultatima i samim pristupom problemu postaviti ishodište i napraviti prvi korak u uspostavi IUOP prakse/procesa na području Zadarske županije, te 2) određivanjem prioritetnih mjera/aktivnosti IUOP procesa u Zadarskoj županiji postaviti strateški okvir za njegov sustavni razvoj u sljedećem kratkoročnom/srednjoročnom razdoblju.

Drugi cilj Studije bilo je napraviti stratešku okolišnu procjenu sektora marikulture u Zadarskoj županiji, te dati operativno upotrebljivu preporuku za zonaciju obalnog područja županije s obzirom na djelatnost marikulture, i to u IUOP kontekstu, koji zahtijeva metodološki sustavno i doslijedno prepoznavanje i uvažavanje razvojnih interesa i ciljeva i svih drugih sektora prisutnih u području.

Ovaj rad je kratki prikaz / sažetak završnog izviješća projekta, a prezentacija je organizirana po poglavljima članka kako slijedi.

Drugo poglavlje u najkraćim crtama predstavlja suvremenu IUOP praksu, njene osnovne principe, te standardnu proceduru/smjernice za uspostavu IUOP procesa u nekom obalnom području. Prvenstvena namjera ovoga dijela, kako članka, tako i Studije, informirati je i educirati o suvremenoj IUOP praksi, s ciljem da se 1) predstavi širi kontekst Studije, odnosno složenost i opseg procesa koji se njome pokušava inicirati, te da se 2) pojasni i naglasi važnost ključnih načela IUOP-a, i tako doprinese njihovom potpunijem integriranju u navike i procedure postojeće planersko-upravljačke prakse u županiji.

Treće poglavlje opisuje tzv. „Obalni profil“ – opis i analizu svih značajnih (okolišnih, socio-kulturnih, gospodarskih, institucionalnih) aspekata trenutne situacije u županijskom obalnom području, te standardni prvi planski korak u IUOP procesu – izrađen za obalno područje Zadarske županije. Ovim inicijalnim „obalnim profilom“ Zadarske županije postavljena je osnova za budući Informacijski sustav obalnog područja županije, te su istovremeno prikupljeni svi postojeći / raspoloživi podatci i informacije potrebne za druge u Studiji provedene analize.

Četvrto poglavlje opisuje Program IUOP-a za sljedeće srednjoročno razdoblje, izrađen na osnovi analize podataka i informacija prikupljenih u obalnom profilu, kojim se identificiraju prioritetne mjere i aktivnosti kojima bi se u narednom 5-godišnjem razdoblju značajno unaprijedilo stanje planiranja i upravljanja obalnim područjem Zadarske županije.

Peto poglavlje opisuje treći rezultat Studije: zonaciju obalnog područja Zadarske županije za potrebe sektora marikulture, a u IUOP kontekstu. Prikazan je proces multikriterijalne analize, iz kojega je vidljiv način na koji su u obzir uzimani: prikladnost područja za djelatnost, održivost djelatnosti s obzirom na njen utjecaj na okoliš, te interesi drugih djelatnosti koje se natječu za isti prostrono-okolišni resurs.

Konačno, u posljednjem, šestom poglavlju, argumentira se tvrdnja iz naslova članka, da opisivana Studija i njeni rezultati doista predstavljaju prvi korak procesa integralnog upravljanja obalnim područjem Zadarske županije.

INTEGRALNO UPRAVLJANJE OBALNIM PODRUČJEM (IUOP)

Obalna područja najgušće su naseljeni i najintenzivnije korišteni prostori na Zemlji. Procjenjuje se da više od 60% svjetske populacije živi u relativno uskom obalnom pojasu, a predviđa se da će se taj postotak do 2020. godine popeti i do 75% (UNCED 1992). Takvo koncentriranje stanovništva nije slučajno. Obalna područja imaju mnoge usporedne prednosti za život ljudi: more je izvor hrane; pomorski promet najjeftiniji je način transporta; obalna područja u pravilu imaju blažu i ugodniju klimu nego njihovo neposredno kopneno zaleđe. Resursi i pogodni uvjeti obalnih područja osnova su za brojne, u njima koncentrirane djelatnosti: od industrije i proizvodnje energije, koju sniženje cijena transporta sirovina i roba čini konkurentnijom; preko ribarstva i marikulture, koji koriste golemo bogatstvo i proizvodni potencijal samoobnovljivih morskih resursa; do turizma, koji iskorištava izraziti estetski i zdravstveni potencijal obalnih područja.

Navedene aktivnosti predstavljaju sve veći pritisak na okoliš u kojem djeluju, što postupno vodi njegovoj sve značajnijoj degradaciji. Među najznačajnije i najuočljivije svakako spadaju onečišćenje slatkovodnih i morskih vodnih ekosustava, onečišćenje zraka, preopterećenje obnovljivih morskih resursa, vizualna degradacija krajolika, uništenje staništa, gubitak i degradacija tla, degradacija povijesne i kulturne baštine, destrukcija tradicionalnih načina življenja, i sl. (UNEP1995; UNEP 1996). Uz to, mnogi obalni resursi spadaju u kategoriju javnoga dobra, što uzrokuje dodatne moguće probleme, uključujući u prvom redu konflikt potencijalnih korisnika oko njihova korištenja, te korištenje preko granica održivosti.

Sve ove posljedice nisu mogle dugo ostati neprimijećene, pa ne čudi stoga da su se prvi pokušaji ostvarenja onoga što je danas poznato pod terminom održivog razvoja pojavili upravo u obalnim područjima. Štoviše, kako su obalna područja regije koje trpe najveći pritisak od još uvijek ne pretjerano obazrivog ekonomskog rasta, trenutni pokušaji ostvarenja održivog razvoja u obalnim područjima prethodnica su, „škola“ i probno područje za ideje i praksu održivog razvoja uopće.

Integralno upravljanje obalnim područjem (IUOP)² je koncept i skup postupaka koji su nastali kao posljedica shvaćanja da nepostojanje upravljanja razvojem u obalnom području, ili prepuštanje upravljanja isključivo samoregulacijskim mehanizmima slobodnog tržišta, vodi brojnim neželjenim posljedicama, među kojima i degradaciji obnovljivih resursa njihovim preopterećenjem, neravnopravnosti u raspodjeli troškova i koristi, te drugim oblicima zanemarivanja društvenog i ekološkog aspekta razvoja. Izrijekom, IUOP je "adaptivni proces postizanja ciljeva održivog razvoja u obalnom području, unutar okvira zadanog fizičkim, društvenim i ekonomskim uvjetima, te zakonskim, financijskim i administrativnim sustavima i institucijama" (UNEP 1995).

Osnovna načela i karakteristike suvremene IUOP prakse

Tijekom svoje tridesetogodišnje povijesti, učeći iz brojnih pokušaja, te slijedeći mijene u općim trendovima u području odlučivanja u javnom sektoru i upravljanju okolišem, praksa IUOP-a stalno se mijenjala. Tablica 1. prikazuje moguće razlaganje toga kontinuiranog procesa na faze, s kratkim komentarom osnovnih karakteristika svakog razdoblja.

Tablica 1. Faze u evoluciji IUOP koncepata i prakse.
Table 1. Evolution of ICZM concepts and practices.

RAZDOBLJE	OSNOVNE KARAKTERISTIKE
1950.- 1970.	Sektorski pristup; ideologija čovjeka suprostavljenog prirodi; sudjelovanje javnosti vrlo ograničeno; vrlo ograničena primjena ekoloških principa i načina sagledavanja problema; djelovanje uglavnom reaktivno.
1970.- 1990.	Rastu aktivnosti vezane uz procjenu utjecaja na okoliš; veći naglasak na integraciji i usklađenosti među sektorima; veće uključivanje javnosti u proces; porast ekološke svijesti; i dalje dominacija inžinjerskog pristupa; kombinirano proaktivno i reaktivno djelovanje.
1990.- danas	Naglasak na održivom razvoju; paradigma sveobuhvatnog i cjelovitog upravljanja okolišem; proaktivno djelovanje i obnova degradiranih područja; naglasak na sudjelovanju javnosti.
Budućnost	Upravljanje obalnim područjem bazirano na "ekološkoj svijesti i empatiji"; predostrožno upravljanje; zajedničko upravljanje.

Izvor: O’Riordan and Vellinga (1993), citirano u: Kay & Alder (1999).

Iz opisa danih u tablici, lako se mogu iščitati dva osnovna trenda koja karakteriziraju povijesni razvoj IUOP-a. Prvi je stalno naglašavanje važnosti integracije. Štoviše, taj naglasak postaje to izraženiji kako se značenje pojma integracije postupno širi od onoga početnog, relativno uskog, koji podrazumijeva horizontalnu integraciju između različitih sektora ekonomije koji se natječu za isti ograničeni resurs u obalnom području, prema puno dubljem i širem poimanju koje podrazumijeva integraciju ekonomske, društvene i ekološke dimenzije razvoja, ističući održivi razvoj kao glavni princip IUOP-a (Kay & Alder 1999). Tablica 2. navodi i pojašnjava osnovne dimenzije integrativnosti u IUOP procesu.

Tablica 2. Dimenzije integracije u IUOP procesu.
Table 2. Types, i.e. “dimensions” of integration in ICZM practice.

Horizontalna	Integrirani, multisektorski pristup.
Vertikalna	Integracija različitih upravnih razina u državnim i ostalim organizacijama.
Institucionalna	Integriranje vladinih, nevladinih organizacija, te privatnog sektora.
Integracija kopno-more	Integrirano planiranje i upravljanje resursima na kopnu i moru unutar obalnog područja.
Interdisciplinarnost	Cjelovita analiza problema, koja koristi spoznaje iz mnogih znanstvenih disciplina (prirodne, društvene, ekonomske znanosti, odlučivanje u javnom sektoru, itd.), te prepoznaje i uvažava sve aspekte problema (ekološke, društvene, ekonomske, kulturne).
Vremenska	Planiranje i upravljanje koje usklađuje dugoročne i kratkoročne interese i ciljeve.
Instrumentalna	Integrira komponente kao što su planiranje, upravljanje, edukacija, primijenjena istraživanja, i dr., te kombinira različite metode i instrumente.
Participacijska	Uključuje u proces odlučivanja sve zainteresirane strane.
Inter-jurisdikcijska	Integrira aktivnosti preko administrativnih granica.

Izvor: Sorensen 1997; UNEP 1996; Underdahl 1980; Cicin-Sain 1993.

Drugi trend je rast uviđanja važnosti i uključivanja javnosti u proces planiranja i upravljanja. Ovaj trend posljedica je šireg, sustavnijeg razumijevanja problema u obalnom području³, kao i promjene shvaćanja o tome tko su zainteresirane strane, te u vezi s tim, tko ima pravo upravljati obalnim resursom. Javnost je prepoznata kao važan partner u svim segmentima upravljanja, od utvrđivanja i analize problema, preko planiranja rješenja, do implementacije plana i njegovog praćenja. Koncepti kao što su zajedničko, namjesto centralnog planiranja i upravljanja, uvažavanje tradicionalnih načina upravljanja resursima, veće uvažavanje argumenata različitih zainteresiranih strana, različite su manifestacije ovoga trenda.

Ako pod osnovnim principima neke prakse podrazumijevamo karakteristike izdvojene njenim evolucijskim razvojem, prethodna kratka analiza razvoja IUOP-a kao njegove osnovne principe izdvaja: održivi razvoj, integraciju i javnu participaciju.

IUOP proces

IUOP proces se u literaturi opisuje (posebno u IUOP smjernicama kakve su npr. UNEP 1995; UNEP 1996) kao trajan proces koji počinje fazom pokretanja procesa, a potom ciklički prolazi kroz faze planiranja, provedbe i prilagođavanja IUOP plana.

Za ispravnu interpretaciju općih naputaka koji slijede, važan je sljedeći komentar. Analizirana iskustva (Sorensen 1997; Kay & Alder 1999) vrlo jasno pokazuju da se IUOP program neizostavno mora prilagoditi posebnostima konkretnog okruženja u kojemu se provodi, između ostalog političkom i socioekonomskom kontekstu, postojećim provedbenim kapacitetima i razini volje za uvođenjem i provođenjem novih načina upravljanja. Posljedično, program treba graditi postupno i adaptivno (Sorensen 1997), izbjegavajući zamku formalnog i nasilnog praćenja nekog idealiziranog, strogo propisanog slijeda aktivnosti, a „pravila“, kakva su i ova dana u nastavku, treba koristiti kao smjernice i podsjetnike, a ne kao strogo propisanu proceduru.

Pokretanje IUOP procesa

U stvarnosti, proces se najčešće pokreće kada se simptome degradacije stanja okoliša ili konflikte među korisnicima koji se natječu za korištenje istog resursa više ne može ignorirati (UNEP 1995; Sorensen 1997; Kay & Alder 1999). Međutim, namjesto takvoga „reaktivnog“ pristupa, sve više se zagovara i preporučuje „proaktivni pristup“, koji nastoji ne samo riješiti postojeće probleme, već predvidjeti i prikladnim planiranjem i upravljanjem izbjeći moguće nadolazeće probleme (Kay & Alder 1999).

Osnovni cilj ovog segmenta IUOP procesa (kako to ilustrira i Tablica 3.) je prikupljanje i analiza informacija na osnovi kojih se može donositi odluka o pokretanju ili nepokretanju IUOP-a.

Tablica 3. Pokretanje IUOP procesa.
Table 3. Initiation of ICZM process. 

FAZE	AKTIVNOSTI	SEKTORSKI ULAZI	IZLAZI	POLITIČKE ODLUKE
Pokretanje IUOP-a	Analiza pretpostavki za IUOP. Određivanje aproksimativnih granica područja. Priprema preporuke za pokretanje IUOP-a.	Povodi: prošle ili nove odluke, vanjski utjecaj,…	Preporuka za pripremnu fazu IUOP-a.	Pokretanje IUOP-a.

Izvor: UNEP 1995

Tablica 4. donosi još neke detalje značajne za ovu etapu IUOP-a.

Tablica 4. Sadržaj prijedloga za donositelja odluke, te preduvjeti za pokretanje IUOP procesa.
Table 4. Content of proposal for decision maker and pre-requirements for initiation of ICZM process. 

SADRŽAJ PRIJEDLOGA ZA DONOSITELJA ODLUKE

PREDUVJETI ZA POKRETANJE IUOP PROCESA

-  Analiza preduvjeta za IUOP; -  opći ciljevi IUOP-a; -  grube granice geografskog područja koje se razmatra; -  modaliteti vodoravnog i okomitog povezivanja institucija i organizacija koje bi trebale sudjelovati u pripremnoj fazi; -  prikaz raspoloživih financijskih sredstava potrebnih za dovršenje pripremne faze; -  plan rada i vremenski raspored (aktivnosti, odgovorne institucije i potrebno vrijeme).

-  Političko htijenje i javna svijest (uključujući nevladine i znanstvene institucije): -  znanstveno utemeljeno poznavanje obalnih i morskih ekosustava; -  postojanje globalnih nacionalnih strategija; -  svijest o vrijednosti obalnih i morskih ekosustava, te o mogućim koristima održivog upravljanja; -  upravljačka sposobnost i odgovarajući ljudski resursi; -  financijska podrška.

Izvor: UNEP 1995

Neispunjavanje nekog od preduvjeta iz liste u Tablici 4. ne treba biti razlogom odgode početka procesa. Kako je već rečeno, proces IUOP-a treba prilagoditi stvarnoj situaciji, pa stoga, u slučaju istovremenog postojanja potrebe za IUOP-om i nezadovoljavanja nekih preduvjeta, proces treba pokrenuti, a u njemu će se poseban naglasak staviti na što skoriju uspostavu preduvjeta koji nedostaju.

Planiranje u IUOP procesu

Osnovni, u praksi i literaturi (Sorensen 1997) prepoznati razlozi za pripremu planova su: 1) izbjegavanje „tiranije“ parcijalnih odluka (npr. kumulativni utjecaj niza malih zahvata, izdvojeno odobravanje manjeg zahvata kojim se gubi potencijal resursa za neki veći, značajniji zahvat / razvojni scenarij područja, i sl.); 2) smanjivanje administrativne i političke cijene kod odobravanja pojedinačnih zahvata; 3) osiguravanje upravljačkog foruma koji kvalitetno uključuje sve zainteresirane strane.

IUOP planiranje može se definirati kao: “razvoj ciljeva i politika, te selekcija konkretnog skupa aktivnosti (strategija), s ciljem osiguravanja ostvarenja željene kombinacije dobara i usluga, tijekom duljeg vremenskog razdoblja, u obalnom području. To je na cilj usmjeren proces odlučivanja, koji podrazumijeva sposobnost analiziranja i ocjenjivanja situacije, sposobnost predviđanja situacije u budućnosti, te sposobnost inovativnog mišljenja kojim se iznalaze zadovoljavajuća, optimalna rješenja" (UNEP 1995). U literaturi često navođene smjernice za IUOP planiranje (UNEP 1995) predlažu proces planiranja sastavljen od četiri faze, prikazan u Tablici 6.

Tablica 5. Faze planiranja u IUOP procesu.
Table 5. Planning phase in ICZM process. 

FAZE	AKTIVNOSTI	SEKTORSKI ULAZI	REZULTATI	POLITIČKE ODLUKE
Pripremne aktivnosti	Definiranje obalnog područja. Utvrđivanje sektorskih i međusektorskih problema. Prijedlog općih ciljeva. Predviđanja razvitak-okoliš i izrada okvirne strategije. Utvrđivanje koji podaci nedostaju. Utvrđivanje zakonskih, financijskih, institucionalnih uvjeta za IUOP. Prijedlog postupka izrade integralnog generalnog plana obale (IGPO-a).	Utvrđivanje problema po sektorima.	Obalni profil   Program IUOP-a	Uspostava IUOP-a kao trajnog i dugoročnog procesa.
Analize i predviđanja	Problemski orijentirana nova istraživanja (pribavljanje nedostajućih primarnih podataka). Analiza prirodnih i socio-ekonomskih sustava. Predviđanje budućih potreba. Izrada međusektorskih scenarija. Odabir željenog scenarija.	Sektorske analize i  predviđanja.	Alternativni scenariji
Definiranje ciljeva i strategija	Prijedlog sektorskih i međusektorskih ciljeva. Izrada alternativnih strategija, uključujući zakonske, financijske i institucionalne okvire. Vrednovanje i odabir strategije.	Utvrđivanje sektorskih strategija i ciljeva.	Strategija upravljanja	Usvajanje ciljeva i strategija.
Integracija detaljnih planova	Utvrđivanje korištenja zemlje i mora. Prijedlog postupaka provedbe (zakonskih, institucionalnih, financijskih) i odgovarajućih instrumenata (PUO, GIS, analiza trošak-korist,…) Utvrđivanje etapa provedbe. Nacrt integralnog generalnog plana obale podnesen nadležnom tijelu na usvajanje.	Sektorski planovi.	Integralni generalni plan obale	Usvajanje integralnog generalnog plana obale i odgovarajućih politika.

Izvor: UNEP 1995

Naravno, i proceduru iz Tablice 6. treba primjenjivati „sa zrnom soli“, imajući na pameti sljedeće, na iskustvu iz prakse zasnovane komentare.

Prvo, iako smjernice za IUOP (npr. UNEP 1995) planiranje prikazuju kao uređeni proces, koji slijedi relativno precizno utvrđene faze, s određenim ulazima, izlazima, aktivnostima i točkama donošenja odluke, takva shema bazirana je na jednom od nekoliko postojećih modela procesa planiranja – tzv. modelu planiranja kao racionalnog procesa.⁴ Jedini, no izvan svake sumnje vrlo značajan problem s ovim modelom je što on pretpostavlja i zahtijeva potpunu racionalnost, potpuno znanje i informaciju, te odsustvo subjektivnog procjenjivanja, a sve su to pretpostavke koje u stvarnosti velikim dijelom nisu zadovoljene. Prepoznavanje i uvažavanje ovoga problema i njegovih posljedica dovelo je do nastanka nekoliko alternativnih modela procesa planiranja, ukratko opisanih u nastavku, kojima je zajedničko to što prihvaćaju stvarnost kakva ona jest, i pokušavaju se prilagoditi njome zadanim ograničenjima.

Model postupnih pomaka⁵ drži da su u stvarnosti mogući samo postupni pomaci od trenutnih politika, te se prihvaćajući postojeća ograničenja procesa donošenja odluka (ograničeno vrijeme za analizu informacija, ograničeni uvid sudionika procesa, itd.) predlaže „smanjenje opsega i cijene prikupljanja informacija i analiza“, isto kao i „broja razmatranih alternativa i posljedica“, jer veći dio tog napora i polučenih rezultata neće biti iskorišten kod donošenja odluke.

Model adaptivnog planiranja⁶ upućuje na to da u uvjetima karakteriziranim visokom neizvjesnošću, ograničenim informacijama i znanjem, planiranje treba organizirati kao fleksibilni, adaptivni, kontinuirani proces učenja.

Zajedničko planiranje⁷ ističe važnost stvari kao što su široko sudjelovanje javnosti, edukacija, komunikacija, jačanje političko-ekonomski slabijih interesnih skupina, razvijanje osjećaja vlasništva nad donošenim planom, te zagovara uravnoteženo uvažavanje različitih vrsta izvora informacija (Kay & Alder 1999), na način da znanstveno-tehničke informacije trebaju biti nadopunjene prikladno artikuliranim informacijama o sklonostima, vrijednostima i željama budućih i sadašnjih korisnika upravljanih resursa.

Očito, svaki od navedenih modela je djelomično u pravu, pa pitanje koji od njih najbolje opisuje proces planiranja uvelike ovisi o konkretnoj situaciji i njenom cjelokupnom političko-ekonomsko-društveno-kulturološkom kontekstu. Moguće je, međutim, otići i dalje, te ih probati na konstruktivan način pomiriti, odnosno uzeti idealizirani, racionalni model, s idealiziranim slijedom koraka (utvrđivanje cilja, skiciranje strategije, izrada plana aktivnosti kojima će se ciljevi postići), kao kostur procesa planiranja, a prijedloge drugih modela uvažiti i uklopiti. Prijedlozi uključuju: realističnost i pragmatizam (model postupnih pomaka), fleksibilnost i pristupanje procesu planiranja i upravljanja kao kontinuiranom procesu učenja (adaptivni model), te konačno, naglasak na širokom sudjelovanju javnosti, problemski orijentiranim programima, edukaciji, komunikaciji, podizanju svijesti i sličnim mjerama (model zajedničkog planiranja). Ovakvim kombiniranjem postiže se ono što se u aktualnoj literaturi (npr. Kay & Alder 1999, str. 311) preporučuje kao najučinkovitiji način IUOP planiranja i označava terminom zajedničko integrirano obalno upravljanje i planiranje. Dodatni argument za ovakav kombinirajući pristup je činjenica da svi navedeni modeli, primijenjeni u svojoj krajnosti, očito daju rezultat slabiji od najboljeg mogućeg. Tako npr. planiranje zasnovano samo na participativnosti, koje prihvaća odluku čim je ova donešena na participativan način, ne inzistirajući pretjerano na razumijevanju i uvažavanju najčešće kompleksnih i teže razumljivih argumenata stručnjaka, praksom dokazano najčešće vodi konsenzusu koji je najmanji zajednički nazivnik stavova uključenih strana, a ne dugoročno najprihvatljivije i najodrživije rješenje (Kay & Alder 1999). Na sličan način, isključivo slijeđenje modela postupnih pomaka izvjesno nije u stanju generirati smione vizije koje imaju značajno mjesto u mobiliziranju društva na koordinirano djelovanje u željenom smjeru. Očito je da je optimalni pristup upravo prije predložena skladna kombinacija svih spomenutih „čistih“ modela, a ne dominacija jednoga ili više njih (Sorensen 1993; UNEP 1996).

Drugi komentar na prije opisanu, idealiziranu proceduru IUOP planiranja je da kompleksnost konačnog rezultata – Integralnog generalnog plana obale (IGPO-a) – nije dovoljno istaknuta. Može se npr. pogrešno shvatiti da je IGPO nužno jedan monolitni dokument, dok se u stvarnosti uglavnom radi o skupu različitih vrsta planova, integriranih unutar jedinstvenog planskog okvira. Tablica 6. prikazuje osnovne atribute planova, odnosno kriterije prema kojima se planovi razlikuju, svaki od njih prilagođen svojoj svrsi.

Tablica 6. Kriteriji za klasifikaciju IUOP planova.
Table 6. Differentiation criteria for ICZM plans. 

PLANOM POKRIVEN PROSTOR	Internacionalni, nacionalni, regionalni, lokalni
FOKUS	Strateški ili operativni
RAZINA INTEGRIRANOSTI	Integrirani (obično za neko područje) ili sektorski
LEGALNI STATUS	Zakonski obvezujući dokument ili neobvezujući dokument
RAZLOG ZA IZRADU	Zakonski propisan odgovor na konkretni problem, dobrovoljna inicijativa, …

Izvor: Kay & Alder 1999.

Na pitanje što je najprikladniji planski okvir, odnosno kojim i na koji način povezanim planovima će se najbolje organizirati planski aspekt IUOP programa, nema univerzalnog odgovora, a jedino što je izvjesno jest da je optimalni okvir uglavnom određen karakteristikama (rješavanim problemima, kulturnim, društvenim, ekonomskim, političkim i administrativnim uvjetima) obalnog područja u kojemu se provodi IUOP program. Osim toga, jasno je da složenost IUOP planerskog okvira – izražena brojnošću i različitošću uključenih planova – raste s veličinom upravljane regije, brojem problema koji se pokušavaju urediti, brojem zainteresiranih strana, razinom neslaganja među njihovim interesima, i slično. Situacija se dodatno komplicira činjenicom da IUOP najčešće treba integrirati u već postojeći planerski kontekst.

Vjerojatno najčešći (Kay & Alder 1999) planski okvir je tzv. prostorna hijerarhija integriranih planova, tj. skup planova koji pokrivaju neko područje s manjim brojem planova manje rezolucije i većeg prostornog opsega, te većim brojem detaljnijih (veća rezolucija) planova kojima se pokrivaju naročito zanimljiva područja unutar većeg, ukupno promatranog područja. Termin integrirani u ovom kontekstu u prvom redu označava činjenicu da planovi uključuju sve zainteresirane strane i njihove interese, te služe kao forum za razrješenje konflikata i za usklađivanje razvojnih planova. U Tablici 7. navedene su tipične uloge planova različitih razina.

Tablica 7. Tipična uloga planova različitih razina prostornog opsega.
Table 7. Objectives of ICZM plans at various spatial levels i.e. of various spatial coverage. 

RAZINA	ULOGA
Međunarodna	Prekogranični problemi, stvaranje zajedničkog cilja među nacijama (npr. Agenda 21 (UNCED 1992a)), najčešće uključuju puno aktivnosti podizanja provedbenih kapaciteta, kao npr. profesionalni razvoj, znanstvena istraživanja, obrada podataka,…
Nacionalna	Široka politika, nacionalni ciljevi, principi i prioriteti, međusektorska komisija. Administrativno uređenje, institucionalni i zakonski okvir. Okvir i smjernica za detaljnije planiranje na regionalnoj i lokalnoj razini. Inicijator, no i vrlo pažljiv "slušač".
Regionalna	Vjerojatno razina s najkompleksnijom zadaćom. Most između lokalne i nacionalne razine: prevodi internacionalne i nacionalne ciljeve u lokalne ishode. Usklađuje lokalne planove. Združuje lokalne potrebe i probleme, kao ulazne informacije za nacionalne i međunarodne prioritete i programe. Najčešće dovoljno velikog opsega da obuhvati cjelovite ekosustave (staništa), a dovoljno malo i detaljno da ima prostornu komponentu.
Lokalna	Najbolje poznavanje problema i mogućnosti. Prostor za najizravnije uključenje zajednice u odlučivanje o mogućnostima upravljanja. "Opipljivi" ciljevi. Detaljni planovi za razvoj i implementaciju.
Određena manja lokacija	Više tehnički problem, upravljanje dobro utvrđenim problemom, s konfliktima već riješenim na višim razinama. Razina na kojoj se mogu vidjeti opipljivi rezultati svih viših razina planiranja.

Izvor: Kay & Alder 1999; UNEP 1995; European Commission 2001.

Očito, svaka razina ima svoju ulogu i, sukladno načelu supsidijarnosti, probleme treba rješavati na razini na kojoj je to najučinkovitije, a aktivnosti na različitim razinama trebaju biti usklađene u cjelinu.

Osim integralnih planova na različitim razinama, važno mjesto unutar planskog okvira imaju i sektorski planovi. Oni mogu imati dvostruku ulogu. Kao prvo, njima se mogu detaljnije elaborirati planovi za pojedine sektore, unutar ranije izrađenog okvirnog integralnog plana kojim su već razriješeni međusektorski konflikti. Kao drugo, oni mogu biti ulazni materijal za detaljni integralni plan, koji kroz jasnu artikulaciju karakteristika, potreba i sklonosti pojedinih sektora, omogućuje sveobuhvatnu analizu međusektorskih odnosa, kao i njihovo usklađivanje. Ovo posljednje je u stvarnosti češći slučaj, jer sektorsko planiranje ima dužu tradiciju, a integralno planiranje je i nastalo u prvom redu s ciljem da se već postojeće, odvojene sektorske planove i planerske prakse, uskladi i integrira. Tablica 8. daje pregled prethodno navedene karakteristike dobre planerske prakse.

Tablica 8. Karakteristike dobrog IUOP planiranja.
Table 8. Characteristics of the best practice in ICZM planning. 

ZNANSTVENA UTEMELJENOST	Zasnovani na jasnim, relevantnim problemski orijentiranim analizama. Predviđaju i djeluju proaktivno.
CILJEVI	Nastaju u otvorenom participativnom procesu. Jasni ciljevi koji dopuštaju monitoring i ocjenjivanje uspješnosti u nastojanju da ih se dosegne. Nekontradiktorni, poredani  prema prioritetu, razumni, pragmatični, realistični, poduprti političkom voljom, strukturirani u hijerarhiju od vizije i strateških, više integralnih i globalnih ciljeva do operativnih i konkretnih, "opipljivih" ciljeva (za pojedini sektor, ili neko manje područje).
PARTICIPACIJA	Široko sudjelovanje (participacija) javnosti, problemski orijentiran program, edukacija, komunikacija informacija, podizanje svjesnosti o problemu i mogućim rješenjima, kao osnova za zajedničko planiranje.
HORIZONTALNA INTEGRACIJA	Međusektorski  konflikti prepoznati, analizirani i razriješeni putem suradnje, pregovaranja i traženja kompromisa.
VODI RAČUNA O PROVEDBENIM RESURSIMA	Uključuje okvir koji jasno određuje resurse (ljudske, institucionalne, financijske, tehnološke, zakonske,…)  potrebne za implementaciju planiranih strategija.
ALTERNATIVE	Donosi širi skup alternativa koje se ocjenjuju, te se potom odabire najpovoljnija.
MONITORING, ADAPTIVNO	Uključuje monitoring (praćenje) i procedure za trajnu prilagodbu novim okolnostima i spoznajama. Adaptivan, fleksibilan proces učenja na stjecanom iskustvu.
VERTIKALNA INTEGRACIJA, SUPSIDIJARNOST	Okvir koji integrira i usklađuje stratešku i operativnu razinu. Svaka razina rješava problematiku koja se na njoj može najbolje riješiti, a sve zajedno djeluju usklađeno. Planski okvir koji sukladno situaciji koristi najprikladniju kombinaciju raznih vrsta planova.

Provedbeni dio IUOP procesa

Posljednji segment IUOP procesa – provedba – sastoji se od dvije vrste aktivnosti, prikazane (Tablica 9.) kao dvije njegove faze: provedba planova, te praćenje i vrednovanje rezultata procesa.

Tablica 9. Provedbeni segment IUOP procesa.
Table 9. Implementation phase in ICZM process. 

FAZA	AKTIVNOSTI	SEKTORSKI ULAZI	REZULTATI	POLITIČKE ODLUKE
Provedba planova	Izvršavanje IUOP prijedloga i politika. Primjena raspoloživih instrumenata (ekonomskih, regulatornih, procjena utjecaja na okoliš, i sl.) za upravljanje razvojem. Prilagodba institucija IUOP-u.	Sektorski planovi i politike.	SUO, analiza trošak-korist, prostorni plan.	Usvajanje instrumenata provedbe koji se koriste u upravljanju razvojem.
Praćenje i vrednovanje	Ponovno utvrđivanje međusektorskih (i drugih) problema. Utvrđivanje učinkovitosti pojedinih instrumenata.	Sektorsko praćenje	Studija procjene	Ažuriranje IUOP procesa.

Izvor: UNEP 1995.

Nekoliko se stvari obično izdvaja zbog njihova značaja za uspješnost provedbe IUOP planova. Prva je snažna politička potpora na svim uključenim razinama i od svih uključenih zainteresiranih strana. Iskustva pokazuju (npr. UNEP 1995; Sorensen 1997) da planovi bez dovoljne političke potpore neće biti provedeni. Naravno, koliku će potporu jednom napravljen plan imati, uvelike ovisi o načinu na koji je nastao. Razumljivo, plan stvaran u izolaciji, koji nije uvažio mišljenja, želje i potrebe važnih zainteresiranih strana, neće biti od velike koristi u fazi provedbe. U tome smislu, može se čak reći kako je faza provedbe svojevrsna provjera kvalitete planiranja, jer plan koji se ne izvršava, nije dobar plan, bez obzira što u njemu piše.

Kao drugi zahtjev ključan za uspješnu provedbu ističe se postojanje odgovarajućeg administrativnog i zakonskog okvira, te osigurana financijska potpora, neophodna za provedbu plana.

Konačno, vrlo je važno iz IGPO-a, koji je u pravilu određen za dulji vremenski rok (do 20 godina), razviti kratkoročne, ostvarive, realističnim i dohvativim ciljevima zadane, jasno programirane i financijski praćene dijelove. Vrlo je važno da se kontinuirano ostvaruju vidljivi pomaci u zacrtanom smjeru, jer to osigurava daljnju predanost u provedbi plana kod svih značajnih uključenih aktera.

Praćenje i vrednovanje ima trostruki cilj (Kirkpatrick et al. 2001; UNEP 1995). Prvo, njime se ocjenjuju djelomični rezultati, odnosno, izvršava li se program u skladu s planom. Drugo, ocjenjuju se i konačni ishodi, odnosno, približavamo li se provođenjem programa ciljevima zacrtanim strategijom. Konačno, određuje se i sveukupna učinkovitost IUOP programa kao strategije za postizanje održivog razvoja u obalnom području.

Ova faza je od ključnog značaja ukoliko se želi postići da IUOP bude stalno dotjerivan, poboljšavan, fleksibilan proces, koji se prilagođava promjenama u okolini, promjenama u našim spoznajama, informacijama, sustavu vrijednosti, i dr. Praćenje i vrednovanje nisu jednostavne zadaće, jer „mjerenje“ održivosti nekog razvoja je nova aktivnost, još uvijek s više otvorenih pitanja nego odgovora i smjernica (Sorensen 1997; Kay & Alder 1999).

INICIJALNI „OBALNI PROFIL“ ZADARSKE ŽUPANIJE

Ne postoji znanstvena metoda kojom se može odlučiti koja vrsta djelatnosti će biti smještena na koje mjesto u prostoru, odnosno na koji će se način koristiti postojeći resursi. Konačna odluka uvijek ostaje u području javne politike, odnosno dinamičnog procesa dogovaranja, pregovaranja, pogađanja i traženja kompromisa između različitih interesnih skupina u društvu. Ono u čemu struka i znanost mogu i trebaju pomoći jest rasvjetljavanje problema, odnosno priprema kvalitetnih – pravovremenih, ciljanih, relevantnih i pouzdanih – informacija, koje će biti kvalitetna osnova za taj proces.

Inicijalni obalni profil županije, izrađen u sklopu Studije, početni je sadržaj informacijskog sustav koji će osiguravati takvu vrstu potpore procesu odlučivanja, u vezi s problematikom planiranja i upravljanja obalnim područjem Zadarske županije.

U njegovoj izradi nastojalo se koristiti što više relevantnih postojećih podataka i spoznaja, te se uklopiti u već postojeći planerski kontekst. Posljedica je da je izrađeni obalni profil, u dijelu koji se bavi pretežno morskim ekosustavom (njegovim prirodnim svojstvima i mogućnostima korištenja), nadopuna i proširenje postojećega županijskog prostornog plana (PPZŽ 2001), odnosno u njemu sabranih podataka i podloga, koje vrlo dobro pokrivaju „kopnene“ aspekte obalnog područja, kao i veći broj aktivnosti koje se odražavaju na cjelokupno obalno područje.

Jasno, kako se čimbenici koji određuju sadržaj informacijskog sustava (stanje u prostoru, poznavanje stanja, spoznajno stanje u drugim, za problematiku značajnim područjima) stalno mijenjaju, tako je i uspostava informacijskog sustava neminovno trajan proces, u kojemu se sustav kontinuirano dopunjava i unapređuje novim (u ranim fazama i starim/postojećim, no prethodno neintegriranim) podacima i spoznajama. U tome smislu i ovaj, stanjem netom spomenutih čimbenika određen prikaz, otvoren je budućim argumentiranim komentarima, dopunama i ispravkama.

Izrađeni obalni profil sastoji se od tekstualnog dijela i GIS (Geografski informacijski sustav) podloga, a uključuje tri vrste informacija, koje su osnova svakog informacijskog sustava koji služi kao potpora planiranju i upravljanju održivim razvojem nekog resursa. To su informacije o: 1) resursima kojima se upravlja; 2) djelatnostima koje se za te resurse natječu, uključujući njihov utjecaj na resurs i okoliš i njihove međusobne odnose; 3) relevantnom planersko-upravljačkom sustavu (njegove aktivnosti, i sl.).

Konkretnije, prva skupina tema tiče se prirodnih značajki promatranog područja, i uključuje: batimetriju, morske struje i druge fizikalne parametre mora, biološko-kemijska svojstva i sanitarnu kakvoću mora, sediment i podmorske biocenoze, klimatološke uvjete, vjetrove i valove u promatranom akvatoriju, te zaštićenu prirodnu baštinu.

Druga skupina uključuje analize sektora (djelatnosti) koji koriste resurse obalnog područja (urbanizacija, poljoprivreda, industrija, pomorstvo, turizam, ribarstvo i marikultura). Analiza svakog pojedinog sektora okvirno sadrži: 1) opis trenutnog stanja i trendova, 2) određenje sektora putem kategorizacije i opisa pripadnih djelatnosti, 3) uvjete potrebne za razvoj svake od tih djelatnosti, 4) utjecaj djelatnosti na prostor i okoliš, 5) način interakcije s drugim sektorima, te 6) preporuke za održivi razvoj sektora unutar obalnog područja Zadarske županije.

Konačno, treća skupina uključuje kratki pregled osnovnih aktera značajnih za IUOP proces u Zadarskoj županiji.

U vezi sa sadržajem, treba reći da, iako su prilikom izrade Studije započeti procesi prikupljanja za sve osnovne, prethodno spomenute vrste podataka, usmjerenost napora je prvenstveno bila određena zadaćama kojima je sustav, sukladno prije navedenim ciljevima, trebao poslužiti u kontekstu same Studije: analizi sektora marikulture u obalnom području Zadarske županije i utvrđivanju sljedećih koraka u uspostavi IUOP sustava Zadarske županije. Osim toga, sukladno osnovnoj zadaći IUOP-a, u studiji se nastojalo posebno naglasiti problematiku utjecaja pojedinih sektora na okoliš, te njihovog međusobnog odnosa, a među značajkama resursa naročito su izdvojene one koje su najznačajnije za održivo upravljanje tim resursima.

Kao ilustracija vrste, detaljnosti, izvora i metoda generiranja informacija sadržanih u izrađenom obalnom profilu, u nastavku se ukratko prikazuje nekoliko njih (batimetrija, morske struje, izloženost valovima, izvori zagađenja s kopna i prostorni aspekt sektora turizma).

Slika 1. kartografski je prikaz batimetrije Zadarske županije, dobiven kao GIS ispis digitalnog modela podmorja prostorne razlučivosti 100 m, izvedenog (digitalizacijom) iz batimetrijskih podataka sa postojećih pomorskih karata istočnog Jadrana, mjerila 1:100.000.

Slika 1. Batimetrija Zadarskog obalnog područja.
Figure 1. Bathymetry of Zadar county coastal area.

S obzirom da se parametar dubine, u kombinaciji s parametrom strujanja vodenih masa, može koristiti za grubu ocjenu prihvatnog kapaciteta, odnosno osjetljivosti nekog akvatorija, očito se radi o podlozi koja je vrlo važna za gotovo sve planerske analize u obalnom području.

Slika 2. prikazuje parametar „prostrujenosti“, koji je dobiven statističkom obradom podataka generiranih računalnim modelom morskih struja, kombinacijom podataka o rezidualnim strujama u različitim godišnjim dobima, te o strujama u uvjetima bure i juga, koji su dva dominantna vjetra u ovom području.

Slika 2. Polje prostujenosti unutar akvatorija Zadarske županije (Komentar:„prostrujenost“raste od crvenog prema plavom, gdje nijanse označavaju različiti postotak maksimalne prostrujenosti na području županije.)
Figure 2. “Average sea current index” within the Zadar county coastal area. (Comment: value of the index increases from red to blue colors, with various colors within spectrum signifying percentage of the maximal value of the index within the area. The index is calculated from average sea current intensities: in each of the four seasons; in conditions caused by two most frequent winds in the region – jugo and bura.)

Informacije o strujanju vodenih masa (o morskim strujama) neizostavni su dio gotovo svih analiza koje se tiču obalnog područja, budući da su ključni parametar u analizi međuutjecaja većeg broja aktivnosti u nekom akvatoriju, te u već spomenutoj procjeni prihvatnog kapaciteta nekog akvatorija.

Slika 3. prikazuje podlogu s informacijama o izloženosti dijelova Zadarskog obalnog područja u uvjetima jake bure (vjetar SI smjera), a dobivena je sintezom prikupljenih stručnih procjena.

Slika 3. Područja različite valovitosti mora u uvjetima jake bure.
Figure 3. Zones within the Zadar county coastal area with various level of exposure to waves cause by strong NE wind („bura“)

Izloženost djelovanju valova standardni je parametar u ocjeni prikladnosti područja za pojedine vrste djelatnosti.

Sljedeće dvije podloge odnose se na sektore – korisnike obalnog područja, te na njihov utjecaj na okoliš obalnog područja. Slika 4. prikazuje izvore onečišćenja mora s kopna, a podloga je dobivena obradom i kombinacijom više podloga iz Županijskog prostornog plana.

Slika 4. Antropogeni pritisci na obalno područje: onečišćenje mora s kopna.
Figure 4. Anthropogenic pressures on the coastal line: land-based marine pollution

Slika 5. prikazuje prostorni raspored postojećih i planiranih turističkih kapaciteta u Zadarskoj županiji, a dobivena je, kao i prethodna, kombinacijom podloga iz Županijskog prostornog plana.

Slika 5. Prostorni raspored postojećih i planiranih turističkih kapaciteta u Zadarskoj županiji.
Figure 5. Spatial distribution of existing and planned tourism activities within Zadar county coastal area.

UTVRĐIVANJE I ODREĐIVANJE SLJEDEĆIH KORAKA IUOP PROCESA U ZADARSKOJ ŽUPANIJI: PRIORITETNE MJERE

U ovom svom dijelu, na osnovi danih općih preporuka vezanih uz proces IUOP-a, te uvažavajući analizama iz obalnog profila utvrđen postojeći kontekst i stanje u Zadarskoj županiji, Studija predlaže skup aktivnosti kojima će se proces uspostave IUOP-a, na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način, pokrenuti i nastaviti u sljedećem kratkoročnom/srednjoročnom razdoblju. Odabranim mjerama nastojalo se 1) ponuditi odgovore na najznačajnije trenutno prisutne i od aktera opažane probleme, 2) postaviti osnovu i okvir za dugoročno kvalitetno upravljanje održivim razvojem obalnog područja Zadarske županije.

Pri određivanju mjera uvažen je osnovni, na iskustvu utemeljen savjet vezan uz zadaću pokretanja i uspostave IUOP sustava u nekoj sredini, koji nalaže da se proces, uz uvažavanje osnovnih IUOP načela, i oblikom i dinamikom, u najvećoj mogućoj mjeri prilagodi postojećem kontekstu, odnosno da se sustav ili proces gradi postupno i adaptivno.

Radi logičke jasnoće i preglednosti, mjere su strukturirane u četiri skupine: 1) pokretanje IUOP procesa u Zadarskoj županiji; 2) institucionalno i kadrovsko jačanje i organizacija; 3) planersko-analitičke mjere; te 4) provedbeno-upravljačke mjere. Tablica 10. daje pregled svih identificiranih mjera.

Tablica 10. Prioritetne mjere za unapređenje planiranja i upravljanja obalnim područjem Zadarske županije, za sljedeće kratkoročno/srednjoročno razdoblje.
Table 10. Priority measures for improved planning and management within Zadar county coastal area for upcoming short-term and mid-term period. 

	POKRETANJE IUOP PROCESA U ZADARSKOJ ŽUPANIJI
Mjera 1:	Uspostava IUOP-a kao trajnog PROGRAMA Županije
Mjera 2:	Usvajanje preporuka Studije na Županijskoj skupštini, nakon provedene javne rasprave
Mjera 3::	Uspostava financijskog okvira za IUOP program Zadarske županije
Mjera 4:	Uključivanje svih značajnih aktera u IUOP proces
Mjera 5:	Poticanje rada na lokalnoj razini, kroz inicijativu za pokretanje lokalnih IUOP procesa
Mjera 6:	Praćenje, ocjenjivanje uspješnosti i prilagodba aktivnosti iz okvira IUOP-a
	INSTITUCIONALNO I KADROVSKO JAČANJE I ORGANIZACIJA
Mjera 7:	Institucionalno i kadrovsko jačanje provedbenih kapaciteta
Mjera 8:	Uspostava sustava iz njegovih elemenata
	PLANERSKO-ANALITIČKE MJERE
Mjera 9:	Uspostava informacijskog sustava za potrebe IUOP-a
Mjera 10:	Što skorija uspostava hijerarhije IUOP planova za cijelo područje Županije
Mjera 11:	Izrada katastra korištenja pomorskog dobra županije
Mjera 12:	Marikultura: izrada detaljnih planova korištenja i upravljanja utvrđenim zonama
Mjera 13:	Izrada sektorskih strategija razvoja – prvi prioritet: sektor turizma
Mjera 14:	Pomorstvo: Studija na temu unapređenja povezanosti otoka Zadarskog akvatorija
Mjera 15:	Ribarstvo: Studije na teme a) zaštita i obogaćivanje bioloških bogatstava, b) definiranje ribarskih luka na području Zadarske županije
Mjera 16:	Zaštita bioraznolikosti: osmišljavanje sustava zaštićenih područja u obalnom području županije8[i].
	PROVEDBENO-UPRAVLJAČKE MJERE
Mjera 17:	Uspostava županijskog inspekcijskog nadzora nad upravljanim obalnim područjem
Mjera 18:	Uspostava cjelovitog sustava praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog područja Zadarske županije
Mjera 19:	Integriranje brige o okolišu u sve za obalno područje značajne sektore
Mjera 20:	Reguliranje korištenja ograničenih resursa obalnog područja (pravo slobodnog pristupa pomorskom dobru, problem prekomjerne gradnje i zauzeća obalne crte, osiguranje dovoljnog lučkog prostora za sve sektore)

Za svaku od mjera u Studiji navedeni su argumenti za njeno uvrštenje među „prioritete“ i date smjernice za njenu operativnu provedbu, što najčešće uključuje: 1) identifikaciju relevantnih provedbenih aktera; 2) identifikaciju relevantnog plansko-upravljačkog konteksta, odnosno drugih postojećih inicijativa s kojima se treba povezati, 3) prijedlog načina financiranja i 4) prijedlog provedbenih aktivnosti. Slijedi kratak komentar svih navedenih mjera.

Uspostava IUOP-a kao trajnog PROGRAMA Županije (mjera 1), prioritetna je mjera koja predstavlja svojevrsni okvir za sve ostale navedene mjere. U studiji više puta navođeni argumenti za ovu mjeru su : 1) rješavanje multi- i inter-sektorskih problema zahtijeva multi i intersektorski planersko-upravljački okvir, 2) uspostava jedinstvenog okvira omogućuje smislenije planiranje i usklađivanje sve većeg broja uz IUOP vezanih aktivnosti, 3) IUOP postupno postaje standard i zakonska obaveza u suvremenom upravljanju razvojem obalnog područja, 4) uspostava trajnog, razvidnog i u javnosti vidljivog IUOP programa, na razini Županije, pozitivno djeluje na podizanje svjesnosti i informiranosti o važnosti problema, te spremnosti za sudjelovanje u njihovom rješavanju. Dugoročno, ova mjera trebala bi se očitovati kao postupna uspostava kulture planiranja i upravljanja obalnim resursom, koje nije niti već viđeno rigidno centralističko, tehnokratsko planiranje, niti potpuno slobodan, samo tržišnim silama upravljani razvoj, već novi put koji koristi poduzetničku energiju i individualnu inicijativu koja karakterizira tržište, te participativnim, razvidnim, integriranim procesom nastoji osigurati i njegovu dugoročnu održivost, odnosno društveno-ekološku prihvatljivost. Inicijator provedbe ove mjere su upravna tijela regionalne samouprave Zadarske županije, no u njenoj trajnoj provedbi operativno sudjeluju svi akteri značajni, odnosno zainteresirani za razvoj županijskog obalnog područja, na način da 1) prepoznaju važnost i potrebu za ovom aktivnošću, 2) da se upoznaju s osnovnim principima IUOP prakse (participacija, integracija, komunikacija, suradnja, usklađenost, …), 3) da aktivnosti vezane uz IUOP uvrste u svoje planove djelovanja, te 4) da aktivno komuniciraju i surađuju s ostalim akterima.

Da bi zaključci i prijedlozi Studije bili šire prepoznati, uvaženi i prihvaćeni, bilo je nužno javno ih prezentirati, prodiskutirati, te konačno prihvatiti i usvojiti (mjera 2).

Održivo financiranje procesa nužna je pretpostavka za njegovo postojanje. Mjera 3 preporučuje uvrštenje IUOP programa među stalne stavke Županijskog proračuna, te skicira proceduru njenog punjenja i pražnjenja.

Iskustvo pokazuje da učinkovitost i djelotvornost IUOP procesa značajno ovisi o tome u kojoj mjeri su svi za problematiku značajni akteri uključeni u proces, informirani i educirani o procesu (širi kontekst, postojeći problemi, trenutne aktivnosti,…) i njihovoj ulozi u njemu (obavezama, pravima, mogućnostima). Posljedično, mjera 4 – uključivanje značajnih aktera u proces (kroz izvještavanje, prezentacije, okrugle stolove, radionice) – trajno je prioritetna mjera svakog IUOP programa.

Oblikovanje održivog razvoja obalnog područja županije zadaća je čije optimalno rješavanje zahtijeva paralelno djelovanje na barem dvije (regionalnoj (županija) i lokalnoj (općine i gradovi)) razine. Većina problema zahtijeva djelovanje i rješavanje upravo na lokalnoj razini, pa je vrlo važno da se IUOP procesi pokrenu što prije i na toj razini (mjera 5). Kako mnoge IUOP ili IUOP-u bliske aktivnosti, iako ne nužno i pod tim imenom, već postoje (npr. izrada programa održivog razvoja za otočna područja, izrada lokalnih (općinskih i gradskih) prostornih planova, razne, na održivi razvoj orijentirane djelatnosti nevladinih udruga), ova se prioritetna mjera treba u prvom redu baviti njihovim informiranjem, educiranjem i proširenjem na osnovi recentnih svjetskih IUOP iskustva i najboljih praksi.

Osiguravanje procedura praćenja, ocjenjivanja uspješnosti, te prilagodbe IUOP-a (mjera 6), osnovni je preduvjet za postizanje ključnog cilja – IUOP programa kao efikasnog i adaptivnog živog procesa.

Iako mnogi elementi budućeg IUOP sustava u različitim razinama razvijenosti već postoje u Zadarskoj županiji, usporedba njihovih djelokruga i provedbenih kapaciteta s kapacitetima potrebnim za ispunjenje ovom Studijom predlaganih aktivnosti i mjera, pokazuje da je već za samo uspješno pokretanje procesa potrebno određeno institucionalno-kadrovsko jačanje, te bolja usklađenost i organiziranje (mjera 7). Mjerom predloženom u Studiji nastoji se zadovoljiti potrebe koje postavlja početna faza procesa, a daljnje institucionalno i kadrovsko jačanje planirat će se ovisno o dinamici kojom će se razvijati sam IUOP proces.

Integracija, sa svim svojim različitim aspektima, osnovno je načelo i, kako praksa pokazuje, ključni element IUOP-a. Kako je trenutna situacija u Zadarskoj županiji (ali ne samo u njoj) u vezi s tim vrlo nezadovoljavajuća na svim relacijama (među različitim sektorima, različitim upravnim razinama, i dr.), izvjesno je da svako njeno i najmanje unapređenje (mjera 8) predstavlja veliku dobit za sustav kao cjelinu.

Važnosti uspostave informacijskog sustava za potrebe IUOP-a (mjera 9) već je naglašena i objašnjena ranije u radu. Studija preporučuje provedbu ove mjere po segmentima, na način da se modularno razvija onaj dio informacijskog sustava koji je trenutno prioritetan (npr. katastar koncesija na pomorskom dobru (mjera 11), praćenje stanja okoliša i pritisaka na okoliš od pojedinih sektora (mjera 18)), ali na način koji omogućuje njegovu laku integraciju i nadogradnju u postupno uspostavljan cjeloviti sustav.

U provedbi mjere 10 – uspostavi hijerarhije IUOP planova za cijelo područje županije – treba prvenstveno obnoviti i dopuniti postojeću prostorno-plansku dokumentaciju, stavljajući poseban naglasak na obalno područje, budući da je to područje koje je pod najvećim pritiskom, te kao takvo zahtijeva najvišu razinu reguliranosti. Npr., izrađena zonacija za sektor marikulture, takva je vrsta dopune za Županijski prostorni plan. Na sličan način, zonacijom predviđene detaljnije studije (mjera 12) činit će IUOP aspekt planova općina i gradova na čijem području se nalaze županijskim planom određene zone.

Sukladno Pomorskom zakoniku, upravna tijela županija izdavanjem koncesija u najvećoj mjeri upravljaju pomorskim dobrom na području županije. Postojeće preliminarne analize govore da u tom području vlada priličan nered, odnosno značajan dio resursa koristi se neregistrirano, bez plaćanja naknade i bez ikakve kontrole⁹. Posljedično, uvođenje reda u gospodarenje pomorskim dobrom, odnosno izrada ažurnog katastra korištenja pomorskog dobra (mjera 11), koji je nužna podloga za sve ostale aktivnosti vezane uz to pitanje, apsolutni je prioritet IUOP-a Zadarske županije.

Planovi uređenja i gospodarenja utvrđenim zonama (mjera 12) iste su razine detaljnosti kao studije utjecaja na okoliš (SUO) za pojedino uzgajalište, ali predstavljaju i unapređenje u odnosu na postojeću praksu, jer: 1) planiraju se zone koje su, analizom na višoj razini, odabrane kao najprikladnije, 2) planira se od početka cijela zona, čime se osigurava da će ona biti optimalno iskorištena, što nije slučaj kada se projekti rade neusklađeno, 3) plan uzima u obzir kumulativni utjecaj od većeg broja korisnika, 4) plan osigurava ujednačenu kvalitetu procjene utjecaja na okoliš i druge sektore.

Kako je već na više mjesta isticano, IUOP nije zamjena za sektorsko planiranje i upravljanje razvojem, već njegova nadogradnja. U slučaju Zadarske županije, kao apsolutni prioritet ističe se izrada strategije razvoja za sektor turizma (mjera 13) – sektor koji svojim brzim razvojem značajno mijenja i prirodni, i društveni, i gospodarstveni okoliš, a koji, kako je to pokazala analiza u izrađenom obalnom profilu, nije sagledan na način koji svojom sustavnošću i ozbiljnošću odgovara njegovoj važnosti za budući održivi razvoj županije. Budući da se u narednom kratkoročnom/srednjoročnom razdoblju očekuje daljnji brzi rast ovog sektora, proces izrade strategije njegovog održivog razvoja nužno je pokrenuti što prije. Konkretno, strategija treba ozbiljno i odgovorno sagledati 1) utjecaj djelatnosti na okoliš (uključujući definiranje sustava indikatora koji će se pratiti, mjera smanjenja utjecaja na okoliš, i dr.), te 2) njen međuodnos s djelatnostima drugih sektora (u kontekstu IUOP-a). Pomanjkanje sredstava nikako ne bi smio biti razlog nepokretanja izrade ove studije, budući da je njena cijena zanemariva u usporedbi s prihodima sektora kojima bi se bavila, a korist koju sektor od nje potencijalno ima je, bez pretjerivanja, egzistencijalna.

I u drugim sektorima potrebno je riješiti niz prioritetnih problema. Unapređenje prometne povezanosti otoka s kopnom (mjera 14) stalni je izazov u sektoru pomorstva. Očuvanje bioloških resursa i osiguravanje infrastrukturnih uvjeta prioriteti su u sektoru ribarstva (mjera 15).

Uspostava sustava zaštićenih područja (mjera 16), s različitim razinama zaštite u pojedinim svojim dijelovima, dokazano je efikasna mjera u zaštiti i održivom korištenju područja izrazite biološke, krajobrazne i kulturne vrijednosti i atraktivnosti, koja zbog toga trpe i pojačani razvojni pritisak.

Nadzor nad provedbom i poštivanjem donesenih zakona, planova i programa, jedan je od najslabijih segmenata planiranja razvoja u RH. Neplanska i ilegalna gradnja, ilegalno korištenje pomorskog dobra, značajno kršenje stavki iz ugovora o koncesiji, neplaćanje naknade za korištenje pomorskog dobra specificirane koncesijom, i sl., pojave su koje, ukoliko ih se nekako ne regulira, posve obezvrjeđuju svaki planerski napor. Prvi korak u njihovom dokidanju, te prema tome i važan prioritet IUOP-a, uspostava je učinkovitog sustava nadzora. Trenutno je nadzor pod ingerencijom nadležnih ministarstava, koja očito nemaju dovoljno kapaciteta da učinkovito izvrše svoju zadaću. U situaciji dok se to ne promijeni, a budući da je kvalitetni nadzor na njenom području temeljni interes Županije, čini se smislenim dio ovog nadzora obavljati i Županijskim resursima (mjera 17).

Uspostava cjelovitog sustava praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog područja Zadarske županije (mjera 18), odnosno dvije vrste informacija koje će se njime prikupljati – 1) informacije o stanju upravljanog resursa, 2) informacije o načinu na koji pojedina djelatnost utječe na stanje resursa – apsolutno su neophodne za planiranje i upravljanje održivim razvojem resursa. Prioritetna zadaća u sklopu ove mjere (a i cijelog IUOP procesa) je sadržajno i proceduralno osmišljavanje učinkovite i djelotvorne sheme praćenja. S ciljem racionalizacije aktivnosti praćenja, a bez ugrožavanja njegove pouzdanosti, Studija predlaže tzv. „triggered monitoring“ shemu, gdje je osnovna ideja da se stanje okoliša uvijek nastoji kontrolirati najjednostavnijom (pa stoga i najjeftnijiom i najdostupnijom), ali još uvijek dovoljno dobrom metodom¹⁰.

Održivi razvoj osnovni je cilj IUOP-a, a integracija brige o okolišu u sve ostale sektore osnovni je prepoznati način za njegovo postizanje. Posljedično, „ozeljenjivanje“ razvoja, odnosno integracija brige o okolišu u sve djelatnosti koje koriste resurse obalnog područja (mjera 19), trajna je mjera i okvir za niz manjih inicijativa i aktivnosti IUOP-a.

Konačno, obalna linija, pogotovo na najatraktivnijim dijelovima, kritični je resurs unutar samog obalnog područja, pa upravljanje njome (mjera 20) zahtijeva dodatnu pažnju i napor unutar IUOP okvira.

ZONACIJA OBALNOG PODRUČJA ZADARSKE ŽUPANIJE ZA POTREBE DJELATNOSTI MARIKULTURE

Zonacija izrađena u kontekstu Studije ima dvojaku ulogu. Prvo, analize sadržane u obalnom profilu jasno sugeriraju da je marikultura djelatnost s kojom u svakoj viziji razvoja obalnog područja Zadarske županije treba ozbiljno računati. S tim u vezi, predložena zonacija ima za cilj strateški osmisliti prostorni aspekt toga razvoja, odnosno osigurati da pojedinačne odluke koje se donose čine dio dugoročno održivog i optimalnog korištenja postojećih resursa, u kontekstu skladnog razvoja različitih sektora u Zadarskoj županiji. Koristeći standardnu terminologiju, zonacija predstavlja sektorski prostorni plan, s integriranom strateškom procjenom utjecaja na okoliš, te uvažavanjem interesa i razvojnih planova drugih sektora.

Kao drugo, analiza – koja uvažava i koristi kriterije kao što su prikladnosti prostora, prihvatni i nosivi kapacitet okoliša, te postojanje i interese drugih aktivnosti – provedena u okviru Studije kao prvog koraka u uspostavi IUOP procesa u Zadarskoj županiji, može služiti kao primjer planiranja, odnosno analitičke potpore planiranju u kontekstu IUOP-a.

Ciljani rezultat bio je prijedlog zonacije, u obliku prikladnom za uključivanje u Prostorni plan županije. Konkretnije, provedena zonacija, za svaki u Zadarskoj županiji trenutno postojeći, vid marikulture¹¹, područje županije dijeli u četiri zakonom propisane (NN 08/99) vrste zona (vidi Tablica 11).

Tablica 11. Zakonom propisane vrste zona, s obzirom na djelatnost marikulture.
Table 11. Types of zones for mariculture activity as prescribed by Croatian bylaw on mariculture.

Zona	Opis propisanog režima u zoni
Z1	područja određena za marikulturu, a svaka druga djelatnost koja bi se razvijala ne smije biti štetna za uvjete uzgoja riba i školjaka
Z2	područja u kojima marikultura ima visoki prioritet, ali se dozvoljavaju i druge djelatnosti
Z3	područja u kojima se pod određenim uvjetima dozvoljavaju ograničeni oblici marikulture i u kojima ona služi kao dopunski sadržaj drugim dominantnim djelatnostima
Z4	područja koja nisu pogodna za marikulturu

Rezolucija kojom se područja predviđena za marikulturu prostorno određuju jednaka je onoj kojom se u Županijskom prostornom planu prostorno određuju druge djelatnosti (npr. turizam – vidi Slika 5). Konkretno, to znači da se: 1) okvirno određuje prostor, odnosno lokacija, 2) daje kvalitativna ocjena njegovog kapaciteta.

Jednako kao i u slučaju prostorno-planskog određenja drugih djelatnosti, detaljnije planiranje i uređenje prostora uredit će se: 1) prostornim planovima nižeg reda, 2) detaljnim planovima uređenja za lokacije utvrđene analizom provedenom sa županijske razine (ekvivalent prostornih planova područja posebnih obilježja), 3) kroz druge, već postojeće procedure (SUO za konkretni projekt, preliminarne ocjene pogodnosti za pojedinačnu lokaciju, i sl.). Uspostava ovakve hijerarhije planova opće je prihvaćeni način planiranja i upravljanja prostorom, kojim se u sagledavanju problema osigurava i širina potrebna za osmišljavanje cjelovitog razvoja sektora na prostoru županije, i detaljnost potrebna za precizno osmišljavanje i smještanje pojedinih projekata.

Analizom određene zone mogu se koristiti kao stručna planska podloga pri donošenju pojedinačnih odluka, i u tome smislu predstavljaju unapređenje trenutno postojeće procedure, odnosno stručnu preporuku na osnovi koje se može ukinuti prethodno važeća odluka o moratoriju na izdavanje koncesija za uzgoj ribe na području županije. Važno ih je, međutim, koristiti na način koji odgovara prostornoj razlučivosti, odnosno detaljnosti u njima sadržanih informacija.

U tom operativnom smislu, ovom analizom utvrđene zone predstavljaju 1) preporuke u vezi s lokacijama i 2) orijentaciju u vezi s kapacitetima pojedine lokacije, te kao takve čine prvi korak u prostornom osmišljavanju i uređenju dugoročno održivog razvoja marikulture, odnosno prvi dio planiranog sustava stručne potpore odlučivanju i upravljanju sektorom marikulture u kontekstu IUOP-a.

Da bi se sustav upotpunio do razine koja će omogućavati kvalitetno i optimalno upravljanje razvojem marikulture, nužno je prioritetno: 1) izraditi detaljne studije (zonacije) manjih područja (makro zona i lokacija) utvrđenih ovom analizom, 2) uspostaviti sustav praćenja kao nužni preduvjet za adaptivno upravljanje obalnim područjem (vidi sekciju 4 u nastavku).

Metodologija

Zonacija obalnog područja za potrebe marikulture, koja u obzir uzima pogodnost područja za djelatnost, prihvatni i nosivi kapacitet okoliša, te interese ostalih aktivnosti u prostoru, podrazumijeva sljedeće aktivnosti: 1) identifikaciju zakonskih i strukom preporučenih kriterija za ocjenjivanje prikladnosti područja za aktivnosti marikulture; 2) utvrđivanje utjecaja djelatnosti na okoliš; 3) prepoznavanje interesa ostalih sektora; 4) multikriterijsku prostornu analizu koja kao rezultat dijeli analizirano područje u zone različitog boniteta, s obzirom na njihovu prikladnost za obavljanje aktivnosti marikulture.

Prva tri koraka napravljena su u sklopu prije skiciranog obalnog profila. Četvrti navedeni korak – multikriterijska prostorna analiza – metoda je kojom se, kako joj samo ime kaže, prostor analizira s obzirom na veći broj kriterija koji na neki način određuju pojedini aspekt njegove kvalitete. U Studiji je primijenjena jednostavna inačica multikriterijske analize, gdje kvaliteta može imati samo dvije vrijednosti – pogodno i nepogodno za neku djelatnost, a metoda se svodi na proces u kojemu se kriteriji, koji određuju pogodnost područja, jedan za drugim primjenjuju na analizirano područje, na način da se svaki sljedeći kriterij primjenjuje na onaj dio područja koji je kumulativnom primjenom svih prethodnih kriterija izdvojen kao pogodan.

Prostorna analiza izvedena je primjenom standardnih GIS alata i tehnologija. Slika 6. prikazuje dva koraka u tom procesu, i to za slučaj identifikacije područja pogodnih za kavezni uzgoj ribe.

Slika 6. a) Podjela akvatorija prema kriteriju dubine (d<30 (žuto), 3050 m (modra))
Figure 6. a)  Zonation of the Zadar county coastal area according to the depth criteria (shallower then 30 m (yellow); between 30 and 50 m (green to blue); deeper then 50 m (marine blue))

Slika 6. b) Područja preostala kao prikladna za kavezni uzgoj ribe nakon kumulativne primjene kriterija dubine, izloženosti valovima, izmjene vodene mase, temperature, te uvažavanja interesa sektora zaštite prirode, pomorstva i turizma (Komentar: preostala prikladna područja su označena nijansama plave boje.)
Figure 6. b) areas remaining as suitable for cage fish farming after the selection process based on the consecutive application of array of commonly used criteria, including: depth; sea waves exposure; exchange of sea water / „average“ sea currents; sea temperature; appropriate recognition of interests of other sectors – including nature protection, marine traffic, tourism (Comment: the remaining areas are in various blue shades – depending on depth).

Tablica 12. ilustrira standardni skup – preuzet iz aktualnih zakona RH i recentne svjetske literature – kriterija koji se uzimaju u obzir pri procjenjivanju prikladnosti nekog područja za sektor marikulture.

Tablica 12. Kriteriji koji se uzimaju u obzir pri ocjeni prikladnosti područja za marikulturu.
Table 12. Set of criteria commonly used in assessments of suitability of an area for mariculture activities.

BIOFIZIČKE KARAKTERISTIKE	Izloženost lokacije otvorenome moru, Dubina, Struje (brzina i smjer), Vjetar (trajanje, brzina i smjer), Valovi, Topografija (nagib, pragovi), Struktura sedimenta, Suspendirana tvar, Raspoloživa površina na kopnu, Kakvoća mora: min, max, varijacije (temperatura, kisik, slanost), Volumen mora u odnosu na uzgajanu biomasu, Prostor (raspoložive površine), Trofički status, Obraštajne zajednice (fitobentos i zoobentos), Okolna autohtona ihtiofauna, Predatori (ribe, ptice, sisavci).
INFRASTRUKTURA	Pristupni putovi i komunikacije, Dostupnost električne energije, Proizvodnja hrane za uzgoj, Klaonica, Postrojenje za tretiranje (recikliranje i odlaganje) otpada, Sanitarna i veterinarska služba, Savjetodavna služba, Ekspertiza, Edukacija, Popravci i održavanje
DRUŠTVENO-EKONOMSKI FAKTORI	Lokalna ponuda i potražnja, Internacionalno tržište, Cijena osnovne dopreme za dobra, Cijena kapitala, Rizik i osiguranje, Zaposlenost, Regulativa

Izvor: PAP/RAC 1996, Pravilnik o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama (NN 08/99)

Kao osnova za primjenu ovih kriterija korištene su podloge iz prethodno izrađenog obalnog profila, od kojih su neke (batimetrija, izloženost, prostrujenost, prostorni zahtjevi sektora turizma, pritisak od onečišćenja s kopna) već i prikazane u ovom radu.

Pri odabiru redoslijeda primjene kriterija, u ranijim fazama analize primjenjivani su kriteriji koji su: 1) važniji; 2) odnose se na nepromjenjive uvjete; 3) objektivniji, odnosno manje problematični u vezi interpretacije (npr. estetski utjecaj, i sl.); 4) selektivniji, odnosno na osnovi kojih se iz daljnjeg razmatranja isključuje veća površina; te konačno 5) za koje raspolažemo kvalitetnijim podacima. Konkretni redoslijed primjene kriterija opisan je u nastavku.

U prvoj fazi su primjenjeni tzv. eliminacijski kriteriji, na osnovi kojih su izdvojena sva područja koja svojim karakteristikama zasigurno ne zadovoljavaju uvjete niti za jednu vrstu djelatnosti u marikulturi (npr. izrazita onečišćenost, visoka trofičnost, nepovoljna hidrodinamika, apsolutna prednost dana nekom drugom sektoru, i sl.).

U drugoj fazi su primjenjeni kriteriji koji se odnose na biofizičke uvjete, s obzirom na to da je njihova zadovoljenost nužni preduvjet za obavljanje djelatnosti marikulture. Razumljivo, skup i optimalne vrijednosti pojedinih kriterija ovise o vrsti koju se planira uzgajati, te o tehnologiji uzgoja koja se kani primjenjivati. Stoga se ova faza prostorne analize radi odvojeno za svaku potencijalnu vrstu uzgoja, uz korištenje za nju značajnih kriterija i njihovih optimalnih vrijednosti.

Posljednja, treća faza prostorne analize, razmatrala je problem konflikta marikulture s nekim drugim sektorom¹². Temeljna razlika ove i prethodnih faza analize leži u činjenici da se konflikti među sektorima koji se natječu za korištenje istog resursa rješavaju prvenstveno kroz proces pregovaranja i pogađanja među zainteresiranim stranama. S obzirom na to, preporuke Studije nastoje prvenstveno informirati taj proces, ukazujući na prednosti i nedostatke pojedinih razvojnih opcija, moguće kompromise i suradnju.

Preostali, društveno-ekonomski i infrastrukturni uvjeti (vidi Tablica 12.), budući da nisu dominantno ovisni o prostoru, odnosno mogu se osigurati uz dodatna ulaganja i razvojne politike, raspravljani su u kontekstu analize sektora marikulture.

Rezultati analize

Slika 7. prikazuje dio akvatorija Zadarske županije analizom ocijenjen kao najprikladniji za uzgoj školjaka.

Slika 7. Preliminarne Z2 zone predviđene za uzgoj školjaka (Komentar: unutar tih zona će se detaljnijom analizom odrediti proizvodna područja definirana Pravilnikom (NN129/99).)
Figure 7. Preliminary Z2 zones within Zadar county coastal area designated for shellfish farming (Comment: So called “Production areas” required by Croatian bylaw on shellfish farming will be specified through more detailed analysis of the designated zones).

Slike 8. i 9. prikazuju zone ocijenjene kao najprikladnije za kavezni uzgoj (bijele i velike plave) ribe.

Slika 8. Zone uzgoja bijele ribe.
Figure 8. Zones within Zadar county coastal area designated for fish cage farming of sea brass and sea bream.

Slika 9. Zone uzgoja velike plave ribe.
Figure 9. Zones within Zadar county coastal area designated for tuna fish cage farming.

Predložena zonacija predviđa / dopušta uzgoj okvirno¹³ 2.000 tona školjkaša, 3.000 tona bijele ribe i 6.000 tona velike plave ribe, što je, s obzirom na trenutne uzgojne kapacitete (u 2002. godini: oko 1.500 tona bijele ribe, 2.300 tona velike plave ribe, te zanemariva količina školjkaša), ocijenjeno kao dovoljan prostor / kapacitet za daljnji srednjoročni razvoj sektora.

STUDIJA KAO PRVI KORAK PROCESA INTEGRALNOG UPRAVLJANJA OBALNIM PODRUČJEM ZADARSKE ŽUPANIJE

Iako u RH formalno trenutno ne postoji poseban strateški / institucionalni / zakonski okvir za IUOP, ne može se reći da ne postoji institucionalizirana briga za obalno područje. Cijelo obalno područje RH planski je pokriveno hijerarhijom prostornih planova (županija, gradova/općina, područja posebnih obilježja, posebno zaštićenih područja) koji, iako se prvenstveno bave prostornom dimenzijom razvoja, definitivno predstavljaju integralne, multisektorske planove, i svi, više ili manje detaljno i cjelovito, obrađuju i problematiku održivog razvoja u obalnom području, pa se stoga mogu smatrati i vrstom IUOP planova. Većina recentnih županijskih prostornih planova ili već ima u sebe ugrađene rezultate neke specijalističke studije o obalnom području ili nekom njegovom izdvojenom aspektu ¹⁴, ili propisuje njenu izradu, s namjerom da se njeni nalazi ugrade naknadno, kroz proceduru izmjena i dopuna plana. I studija koju opisuje ovaj rad spada u ovu posljednju skupinu. Međutim, u njenom osmišljavanju i izradi nastojalo se napraviti i korak dalje.

Dva su osnovna aspekta u kojima se Studija napravljena za Zadarsku županiju razlikuje od većine tematski sličnih studija napravljenih za druga obalna područja u RH.

Prvo, analiza postojećih rješenja pokazuje da se različiti aspekti razvoja u obalnom području često sagledavaju monosektorski, a integracija, iako stalno proklamirana kao temeljni princip dobre prakse prostornog planiranja, prečesto ostaje na načelnoj razini, koja rješavanje problema – procjenu utjecaja sektorske razvojne strategije na okoliš, te razrješenje muđusektorskih konflikata kroz pronalaženje optimalnih kompromisa i multisektorskih scenarija – prepušta nekoj drugoj instanci planiranja / odlučivanja / upravljanja. Poučena takvim nalazima, Studija opisana u ovom radu nastojala je u svim dimenzijama i aspektima maksimalno dosljedno provoditi temeljno IUOP načelo integracije.

Konkretno, napravljena zonacija za marikulturu: i) prepoznaje i uvažava sve druge sektore, te ih nastoji u najvećoj mogućoj mjeri pomiriti već na županijskoj razini (međusektorska ili tzv. horizontalna integracija); ii) uvažavajući načelo supsidijarnosti, detalje te integracije planski prepušta planovima nižeg reda (integracija svih razina upravljanja ili tzv. „vertikalna integracija“); iii) osim predložene zonacije, nalaže osmišljavanje i provođenje sustavnog monitoringa, te na njemu temeljeno adaptivno upravljanje (integracija upravljačkih instrumenata); iv) ograničavanjem dozvoljenog intenziteta aktivnosti i njenim rasporedom u prostoru miri ekološke s ekonomskim i društvenim ciljevima i interesima (integracija osnovnih dimenzija održivog razvoja).

Druga, i vjerojatno najznačajnija diferentia specifica, jest to da Studija kao svoj osnovni strateški deklarirani cilj ima pokretanje IUOP-a u Zadarskoj županiji. Drugim riječima, Studija je zamišljena i napravljena ne samo kao stručna podloga za jednokratnu upotrebu, već s namjerom da pokrene i usmjeri razvoj procesa koji će biti trajni okvir za rješavanje problematike održivog razvoja u obalnom području Zadarske županije.

Složenost ovim ciljem utvrđene zadaće vidljiva je iz sljedeće definicije, koja strategiju za održivi razvoj – a IUOP je upravo to, za slučaj kada se razvoj odvija u obalnom području – opisuje kao: koordinirani skup participativnih i konstantno unapređivanih procesa analize, debate, izgrađivanja provedbenih kapaciteta, planiranja i investiranja, koji integrira ekonomske, socijalne i ekološke ciljeve nekog društva, tražeći kompromise tamo gdje integracija nije moguća',… (te koji) 'gradi na postojećem, harmonizirajući različite sektorske ekonomske, društvene, te planove i politike zaštite okoliša. (OECD 2001)

U nastojanju da ostvari ovaj cilj, Studija: u svom uvodnom dijelu informira i educira o osnovnim načelima i karakteristikama IUOP prakse; u izrađenom obalnom profilu analizira kontekst za IUOP proces; te konačno, daje preporuke za sljedeće korake (identificira prioritetne mjere/aktivnosti) oko uspostave IUOP procesa u Zadarskoj županiji.

Osim toga, pri njenoj izradi nastojalo se napraviti i početni doprinos različitim, navedenom definicijom spomenutim aspektima IUOP-a. Konkretnije: i) studija je nastojala čuti, prepoznati i uvažiti stavove i razmišljanja svih zainteresiranih strana; ii) studija je zasnovana na analizama (inicijalne analize stanja u prostoru, postojećih sektora i međusektorskih odnosa); iii) studijom se dosljedno promovira multisektorska razvojna opcija, u kojoj se sektori međusobno nadopunjuju i tako osiguravaju raznovrsniji, skladniji i stabilniji regionalni razvoj; iv) studija uključuje operativno upotrebljivu zonaciju područja županije za potrebe sektora marikulture, koja ujedno predstavlja i metodološki primjer strateškog planiranja razvoja jednog sektora u kontekstu IUOP-a; v) proces izrade studije uključio je međusektorske rasprave (u fazi izrade, stručnjaka unutar multidisciplinarnog tima, s kasnijim proširenjem i na širi krug zainteresiranih strana); vi) uspostavljeni stručni tim s iskustvom multidisciplinarnog rada unutar IUOP tematike, u velikoj mjeri sastavljen od vodećih lokalnih eksperata iz različitih sektora, predstavlja vrijedni provedbeni resurs i za niz budućih zadaća u tom području; vii) u studiji se daju preporuke za daljnje razvijanje i upravljanog i upravljačkog sustava (informacijski sustav, sustav za praćenje i kontrolu, forum za dijalog među zainteresiranim stranama, i sl.) s maksimalnim oslanjanjem na već postojeće planersko-upravljačke resurse.

Zaključno, iako je izvjesno da će i dalje rastući razvojni pritisak na obalno područje, sve veći broj inicijativa koje parcijalno nastoje odgovoriti na pojedini segment problema¹⁵, kao i značajne recentne inicijative pokrenute sa središnje državne razine¹⁶, dati dodatan poticaj da se započeti proces održi i dalje razvija, na koji način i u kojoj mjeri će se taj složeni proces, koji podrazumijeva značajna organizacijska, proceduralna i druga unapređenja postojećega planersko upravljačkog sustava, odvijati, prvenstveno ovisi o političkoj volji, sposobnosti i nastojanjima njegovih glavnih aktera. Prvi učinjeni koraci – uključivanje rezultata i preporuka Studije u dopune Županijskog prostornog plana, te uvažavanje smjernica za razvoj IUOP procesa u planiranju županijskog proračuna – razlog su za utemeljeni umjereni optimizam.

LITERATURA

Cicin-Sain, B.  1993.  Sustainable development and integrated coastal zone management. Ocean and Coastal Management 21: 11-44. Elsevier Science Publishers Ltd., England. Citirano u Kay & Alder (1999).

European Commission.  1999a.  Lessons from the European Commission’s demonstration programme on integrated coastal zone management (ICZM).  http://europa.eu.int/comm/environment/iczm/discdoc2.htm

European Commission.  1999b.  Towards a European Integrated Coastal Zone Management (ICZM) Strategy: the General Principles and Policy Options. http://europa.eu.int/comm/environment/iczm/discdoc1.htm

European Commission.  2000a.  Proposal for a European Parliament and Council Recommendation concerning the implementation of Integrated Coastal Zone Management in Europe (COM/2000/545). http://europa.eu.int/comm/environment/iczm/proprec.htm

European Commission.  2000b.  Communication from the commission to the Council and the European Parliament: On integrated coastal zone management: A strategy for Europe (COM/2000/547). http://europa.eu.int/comm/environment/iczm/comm2000.htm

European Commission.  2001.  EU focus on coastal zones.  Pod linkom: Information Diffusion.   http://europa.eu.int/comm/environment/iczm/home.htm

Firn Crichton Roberts Ltd and University of Strathclyde, Graduate School of Environmental Studies (FCR Ltd. & GSES-US)  2000.  An assessment of the socio-economic coasts & benefits of Integrated Costal Zone Management. Report to the European Commission, Contract No: B4-3040/99/134414/MAR/D2. http://www.europa.eu.int/comm/environment/iczm/socec_en.pdf

IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) 1994. Preparing to meet the coastal challenges of the 21^st century. (Conference report, World Coast Conference 1993.) The Hague: Ministry of Transport, Public Work and Water Management, National Institute for Coastal and Marine Management, Coastal Zone Management Center.

Kay, R. and Alder, J.  1999.  Costal planning and management. London, UK: E & FN Spon.

Ketchum, B.H. (ed).  1972.  The water’s edge: critical problems of the coastal zone. In: Proceedings of the Coastal Zone Workshop, Woods Hole, Massachusetts, 22 May-3 June 1972, MIT Press, Cambridge, MA. Citirano u Kay & Alder (1999).

Kirkpatrick, C., Geroge, C. Curan, J. 2001. Development of criteria to assess the effectiveness of national strategies for sustainable development. Manchester, UK: Institute for Development Policy and Management, The University of Manchester., http://www.johannesburgsummit.org/web_pages/monitoring_paper_ghana.pdf.

OECD (Organization for Economic Co-operation and Development)  2001. Strategies for Sustainable Development: Practical Guidance for Development Co-operation. Paris, France: OECD. (Citirano u Kirkpatrick 2001.)

O’Riordan, T. and Vellinga, P.  1993.  Integrated coastal zone management: the next steps. In World Coast ’93, Beukenkamp, P., Gunther, P., Klein, R, et al. (eds), 409-413. National Institute for Coastal and Marine Management, Coastal Zone Management Center, Noordwijk, The Netherlands.

PAP/RAC  1996.  Approaches for zoning of coastal areas with reference to Mediteranean aquaculture. PAP-10/EMG/GL.1. Split, Croatia.

PPA/CRA  1997.  Smjernice za procjenu prihvatnog kapaciteta sredozemnih obalnih područja za turizam. PAP-9/1997/G.1. Split, Centar regionalnih aktivnosti Programa prioritetnih akcija.

Sorensen, J.  1993.  The International Proliferation of Integrated Coastal Zone Management Ef­forts.  Ocean and Coastal Management, 21, 45-80.  Elsevier Science Publishers Ltd., England. Citirano u UNEP (1996).

Sorensen, J.  1997.  National and International Efforts at Integrated Coastal Management: Definitions, Achievements, and Lessons.  Coastal Management 25: 3-41.

UNCED  (United Nations Conference on Environment and Development) 1992a. Agenda 21, Chapter 17: Protection of the oceans, all kinds of seas, including enclosed and semi-enclosed seas, and coastal areas and the protection, rational use and development of their living resources. http://www.un.org/esa/sustdev/agenda21chapter17.htm

UNEP (United Nations Environmental Program)  1995.  Guidelines for Integrated Management of Coastal and Marine Areas – With special reference to the Mediterranean Basin. UNEP Regional Seas Reports and Studies no 161 Split, Croatia: PAP/RAC (MAP-UNEP).

UNEP (United Nations Environment Programme)  1996.  Guidelines for Integrated Planning and Management of Coastal and Marine Areas in the Wider Caribbean Region.  UNEP Caribbean Environment Programme, Kingston, Jamaica. http://www.cep.unep.org/pubs/techreports/guidelines.

UNESCO  2003.  A Reference Guide on the Use of Indicators for Integrated Coastal Management - ICAM Dossier 1, IOC Manuals and Guides No. 45. (English).

ZZJZ (Zavod za Javno Zdravstvo Zadarske županije) 2002. Kakvoća mora na morskim plažama Zadarske županije u 2002. godini. Zadar: Zavod za Javno Zdravstvo Zadarske županije.

ZZPU (Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije) 2001. Prostorni plan Zadarske županije. Zadar: Zavod za prostorno uređenje Zadarske županije.

BILJEŠKE

¹ Standardni engleski nazivi za ovu planersko-upravljačku praksu uključuju: Integrated Coastal Area Management (ICAM), Integrated Coastal Zone Management (ICZM), Integrated Coastal Management (ICM), Coastal Zone Management and Planning (CZMP), i dr. 

² Neki standardni engleski termini su Integrated Coastal Area Management (ICAM), Integrated Coastal Management (ICM), Integrated Coastal Zone Management (ICZM), Coastal Zone Management and Planning (CZMP). 

³ Razumijevanje kojim se shvaća da problemi nisu izazvani niti isključivo, niti prvenstveno tehnologijom, pa se stoga ne mogu riješiti isključivo i prvenstveno tehnologijom. Problemi su najčešće u sferi odlučivanja u javnom sektoru (public policy), odnosno aktivnosti kojom se dinamičnim procesom određuje "tko dobija koliko i čega", odnosno odlučuje o distribuciji dobitaka i gubitaka na zainteresirane strane. 

⁴ Uvriježeni engleski termin je Rational planning model. 

⁵ Uvriježeni engleski termin je Incremental planning model 

⁶ Uvriježeni engleski termin je Adaptive management 

⁷ Uvriježeni engleski termini su Co-management, community based management 

⁸ Naknadno dodana mjera, nakon što se uvažio argument da osmišljavanje sustava (mreže) morskih parkova (MPA – Marine protected areas), iako je već uvršteno kao mjera zaštite i očuvanja bioresursa (uvrštena pod ribarstvo), te zaštite i očuvanja prirodne baštine kao važnih resursa turizma (uvršteno kao dio osmišljavanja strategije turizma), treba biti i prioritetna mjera u samostalnom sektoru zaštite i očuvanja biodiverziteta, koji će kao zagovornik bioraznolikosti, u osmišljavanju i upravljanju održivim razvojem obalnog područja, biti balans gospodarsko-razvojnim sektorima . Ovo je i prva demonstracija dinamičnosti programa, odnosno njegovoj otvorenosti argumentiranim izmjenama i dopunama. 

⁹ Na osnovi nekih analiza provedenih 2002. godine, oko 2/3 sadržaja koji koriste pomorsko dobro nisu registrirani i nemaju urednu koncesiju. 

¹⁰ Ukoliko najjednostavnija shema praćenja stanja pokaže da problem postoji, no ne generira količinu i vrstu podataka dovoljnu za neupitnu identifikaciju problema, „okida“ se, odnosno, pokreću se redom sljedeće složenije / detaljnije sheme praćenje, sve dok se ne dođe do one kojom se problem može identificirati. Ukoliko se stanje popravlja, ponovno se prelazi na jednostavnije i jeftinije sheme praćenja, dovoljne za pouzdanu kontrolu trendova i stanja. 

¹¹ Broj uzgajanih vrsta sigurno će rasti, pa će se i ova zonacija s vremenom dopunjavati i modificirati. 

¹² U stvarnosti su u posljednje vrijeme najčešći bili konflikti s turizmom. 

¹³ Točne kapacitete svake zone odredit će ili SUO ili detaljni planovi uređenja, te njima propisani sustavi praćenja kojima će se osigurati adaptivno upravljanje zonom, odnosno osigurati informacija o stanju i trendovima, koja će omogućiti spriječavanje previđenih utjecaja, te odgovarajuću izmjenu i dopunu prethodno određenih planova. 

¹⁴ Primjerice, u Splitsko-dalmatinskoj županiji izrađeno je čak 10 raznih specijalističkih studija koje se bave korištenjem, namjenom, zaštitom obalnog područja. 

¹⁵ Veliki projekti kojima je cilj zaštita i održivo korištenje obalnog područja RH. Npr. Projekt COAST (Conservation and Sustainable Use of Biodiversity in the Dalmatian Coast through Greening Coastal Development), i dr. 

¹⁶ Očita politička volja da se zaustavi nelegalna i neplanska gradnja; stavke vezane uz obalni pojas, u prijedlogu zakona o prostornom uređenju; novi zakon o pomorskom dobru; i dr.